Pearl Jam TwentyIzdavač: Columbia
Datum: 19.9.2011.
Žanr: grunge, alt rock, soundtrack
Ocjena: 10/10

Kako bi obilježili dvadesetu godišnjicu izdavanja legendarnog albuma “Ten”, Pearl Jam su lansirali multimedijski projekt pod nazivom Pearl Jam Twenty sličan The Beatles Anthology. Cameron Crowe režirao je dokumentarni film u kojem je iskoristio 12 000 sati snimki benda. Uz dokumentarac, koji je svoju premijeru doživio 2011 na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu, našla se i knjiga, a dokumentarac je, jasno, imao i svoj soundtrack.

Sam soundtrack je čudnjikav miks demo-snimki, isječaka, alternativnih verzija, i živih snimaka, koji je, budimo realni, namijenjen detaljnom preslušavanju najzagriženijih fanova. No, to ne znači da ne valja. Naprotiv, glazba koja nam je predstavljena na dva diska je transcedentalna, emotivna, gruba poput nebrušenog dijamanta i glasna. Sve ono što su fanovi Pearl Jama zavoljeli kad su ih čuli početkom 90-ih (i zbog čega ih nisu napustili ni 20 godina kasnije).

Našle su se tu i fenomenalne suradnje s uvijek čarobnim Chrisom Cornellom, “Say Hello 2 Heaven”, i legendarnim Neilom Youngom, “Walk With Me”. Tu je i odličan cover Mother Love Bonea i njihove “Crown of Thorns”.

Prvi disk je u cijelosti posvećen live snimkama između 1990 i 2010, i bilo da su to snimke izvedbi na nekim malim, intimnim pozornicama (poput “Garden”), svirki u popularnim američkim TV showovima (“Just Breathe”) ili snimke s velikih koncerata (“Release”), neke stvari su im zajedničke. Dubok, prodoran vokal Eddieja Veddera koji ne skriva emocije, vješto muziciranje benda iza njega i opipljiva kohezija svirača i publike, totalno opijene glazbom ovih pionira grunge scene nebitno u kome dijelu svijeta se ona nalazila.

Drugi disk je pun rariteta i demo snimki u kojima poptpuno mogu uživati najveći fanovi. Osim već spomenute “Say Hello 2 Heaven” s Cornellom na vokalu, osobito zanimljive su demo snimke Matta Camerona (“Need to Know”) i Jeffa Amenta (“Nothing as It Seems”).

Ova dva diska soundtracka za PJ20 savršen su pokazatelj kako Pearl Jam nisu trendovski bend, koji je zapeo za jedan stil, već kako su dečki iz Seattlea vješto upotrijebili svoje grunge korijene da na njima rastu i razvijaju svoj glazbeni izričaj.

Popis pjesama:

CD 1

1. “Release” (live in Verona, Italy, September 16 2006) 4:46
2. “Alive” (live in Seattle, WA, December 22 1990) 4:47
3. “Garden” (live in Zurich, Switzerland, February 19 1992) 6:08
4. “Why Go” (live in Hamburg, Germany, March 10 1992) 3:22
5. “Black” (MTV Unplugged in New York, NY, March 16 1992) 5:39
6. “Blood” (live in Auckland, New Zealand, March 25 1995) 3:15
7. “Last Exit” (live in Taipei, Taiwan, February 24 1995) 2:46
8. “Not for You” (live in Manila, Philippines, February 26 1995) 6:19
9. “Do the Evolution” (Monkeywrench Radio, Seattle, WA, January 31 1998) 3:42
10. “Thumbing My Way” (take 2, Seattle, WA, September 6 2002) 4:22
11. “Crown of Thorns” (live in Las Vegas, NV, October 22 2000) 6:45
12. “Let Me Sleep (Christmas Time)” (live in Verona, Italy, September 16 2006) 2:15
13. “Walk with Me” (live with Neil Young, Mountain View, CA, October 23 2010) 4:10
14. “Just Breathe” (live in New York, NY, March 13 2010) 3:39

CD 2

1. “Say Hello 2 Heaven” (Temple of the Dog demo, 1990) 7:04
2. “Times of Trouble” (demo, 1990) 4:13
3. “Acoustic #1” (demo, 1991) 2:49
4. “It Ain’t Like That” (Alice In Chains cover, demo, 1990) 1:27
5. “Need to Know” (Matt Cameron demo, 2007) 1:52
6. “Be Like Wind” (Mike McCready score, 2010) 1:53
7. “Given to Fly” (Mike McCready acoustic instrumental, July 29 2010) 2:42
8. “Nothing as It Seems” (Jeff Ament Montana demo, 1999) 4:41
9. “Nothing as It Seems” (live in Seattle, WA, October 22 2001) 5:42
10. “Indifference” (live in Bologna, Italy, September 14 2006) 5:02
11. “Of the Girl” (instrumental, 2000) 5:06
12. “Faithfull” (soundcheck in Pistoia, Italy, September 20 2006) 4:26
13. “Bu$hleaguer” (live in Uniondale, NY, April 30 2003) 4:49
14. “Better Man” (live in New York, NY, May 21 2010) 6:49
15. “Rearviewmirror” (live in Universal City, CA, October 1 2009) 7:12

Recenzija: Aleksandra Mladenović