PARADISE LOST

Paradise Lost

(GUN/BMG/Menart, 2005)

80/100

Od 1997. na ovamo očekivao sam bendov povratak korijenima. “One Second” bio je odlično izdanje ali također i početak velike promjene u glazbenoj orijentaciji Paradise Losta. Njihov je novi album upravo izašao i prozvan je “Paradise Lost”. I iako možda nije povratak prvim ljubavima ovog benda mogu potvrditi da ne sanjam, oni su definitivno učinili nešto… Možda da nemamo “Shades Of God”, ali na kraju, imamo nešto što zaista zvuči ‘metal’… Nemojte očekivati radikalni povratak korijenima, kao i na njihovim posljednjim albumima prisutno je nešto elektronike u kompozicijama ali kako god bilo ne mogu poreći da je bend izabrao povratak na nešto više ‘električno’. Spora i vrlo mrčana “Don’t Belong” koja očijuka sa “Forever Failure” ili veličanstveno depresivnom “Sun Fading” i njenom predivnom piano melodijom i vrlo agresivnim riffovima neki su od brojnih dokaza njihovom povratka nečemu što je definitivno metal. Jedino zbog čega žalim je ta razlika između pjesama, neke su vrlo žestoke, druge zvuče više ‘lagano’ i komercijalno kao na “Symbol Of Life”. Svi koji su upoznali prvi single “Forever After” razumijeti će što govorim ali ova pjesma nije odraz albuma, i nije jedna od boljih pjesama na “Paradise Lost” albumu! Čak je i omot albuma u duhu ‘starog’ Paradise Lost, vrlo je lijep ali tužan, mračan i depresivan, čisto umjetničko remek-djelo. Produkcija na albumu nije ‘dark’, ovdje imamo savršen i čist zvuk, čak i nešto više od toga.
Jesu li se Paradise Lost vratili? Ovaj je album odlično izdanje i za fanove je svih razlčitih razdoblja ovog comba što je vrlo dobro po mom mišljenju. Ako ste bili pomalo razočarani sa “electro/gothic” razdobljem Paradise Losta ovoga su puta napravili nešto i za vas. Provjerite sami!!!

www.paradiselost.co.uk

Recenzija: Vincent Aarden
vincent@venia-mag.net