PARADISE LOST

IN REQUIEM

(Century Media, 2007)

85/100

Paradise Lost, britanski kraljevi Gothic metala ovdje su već gotovo 20 godina a svojim su si specifičnim glazbenim umijećem osigurali jaku bazu fanova u Europi, potpisali ugovor za Century Media i sredinom 2007. objavili svoj jedanaesti studijski album naziva “In Requiem” koji je odličan balans između starog i novog, spoj svega ono što Paradise Lost jesu ovih 20 godina. Pa iako će se većina fanova, uključujući mene, složiti sa tvrdnjom da su podjednako privrženi doom/death metal fazi kao i onoj novijoj bliskoj Gothic vodama, čini se da su od albuma “Believe In Nothing” iz 2001. Paradise Lost unatoč svim nastojanjima postajali sve manje inovativni a novu energiju i povratak žešćem zvuku dogodio se 2005. na albumu nazvanom jednostavno – “Paradise Lost”. “In Requiem” stoga donosi povratak starom zvuku znanom sa albuma “Icon” i “Draconian Times” najbliže što će mu Paradise Lost ikada više prići.
Ovaj album ponovo donosi growl Nicka Holmesa kao i odličnu uvodnu pjesmu “Never For The Damned”. Slijede je pjesme kojima kola ista krv – “Ash And Debris”, “The Enemy” i naslovna “In Requiem” koje su prepoznatljive po žestokom ritmu, glasnim gitarama i hrapavim glasom Nicka Holmesa koji dominira u “The Enemy” koja se iskristalizirala kao izuzetno ‘lovljiva’ pjesma. Stoga ni ne čudi što je objavljena kao prvi single sa albuma. S druge strane na albumu se nalazi i pjesma “Prelude to Descent”, pravi Paradise Lost klasik sa vrlo lovljivim refrenom i melodijskom linijom Gothic osjećaja u gitarskom zvuku, pozadinskim klavijaturama te ženskim pratećim vokalima.
Govoreći generalno o albumu, bio bi remek djelo za neki novi, tek nadolazeći bend no od Paradise Lost, unatoč odličnoj produkciji, melodičnosti i svemu onome što ih čini velikanima europske scene očekivao bi se ipak malo više. No na svu sreću po nas koji volimo varijacije u glazbi, Paradise Lost na ovom su albumu donijeli neke istinski odlične, melankolične trenutke – “Unreachable”, “Beneath Black Skies” i “Sedative God” zaslužuju posebni izraz poštovanja dok je “Your Own Reality”, pjesma koja zatvara album povratak Depeche Mode zvuku poznatom sa albuma “Host”. Sve u svemu, može se reći da su Paradise Lost definitivno izabrali najbolje elemente iz svoje cjelokupne diskografije i stvorili album koji ih u potpunosti karakterizira, ostali su svojstveni sebi i ostali tamo gdje i pripadaju – na vrhu.

Službeni website: www.paradiselost.co.uk

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net