(Virgin, EMI, 2009)

žanr: hard, progressive, alternative rock

8/10

30 seconds to Mars je vrlo zanimljiv bend. Da nije tog zanimljivog imena možda nikad ne bi odslušala drugi, pa onda i prvi album. Zanimljiva je priča kako su se okupili, tko to tamo svira/pjeva/piše (Jared Leto, poznati glumac), kako je prihvaćen prvijenac (jeste li čuli da su možda Johnny Deepu ili Keanu Reevesu dobro prihvaćeni albumi?), kako su izdali drugi album “A Beautiful Lie” (kako bendu koji još nema neki značaj može procuriti materijal koji još nije izdan?), a koji je osvojio hrpicu nagrada i priznanja i odlično se prodao, pa onda kako su se pokefali s izdavačkom kućom da se već mislilo s njima je gotovo, ali nije tako lako s ovim momcima… pa sve do trećeg albuma koji je pred nama “This is War” i moving koji su napravili oko njega (točnije prije njega –  kada su ga počeli snimati okupljali su fanove u Los Angelesu i radili hokuse pokuse sa snimanjem zbornog pjevanja, koje je na kraju i korišteno na prvom singlu s albuma “Kings and Queens”)…

Ostali su vjerni sebi, te je tako i treći album – jako zanimljiv. Da ne kažem odličan. Album ima nekoliko novih stvari koje ga obilježavaju, a to su već spomenuta zborna pjevanja i dugotrajajuće pjesme, te manje gitara, a više elektronike. Ukupan dojam je da je svaka pjesma dobro osmišljeno orkestralno rock djelo, i iako nemaju nikakve druge poveznice, 30 seconds to Mars me podjećaju upravo radi tih kompozicija na Muse, ne najzadnje i radi odličnog vokala.

Ali zapravo, 30 seconds to Mars zapravo djeluju kao križanac Linkin Parka i Marilliona, što samo po sebi djeluje kao čudna kombinacija, pogotovo ako se sjetimo pretencioznih ljigica Marilliona koje su pak rasturale sve top liste i svi mi kojima se dizala kosa na glavi od tih rock “himni” smo ih istovremeno pjevali i slušali. No kada odlušate “This is War” to je kombinacija koja daje savršen rezultat, ako vam je poveznica ultrataletirani Jared Leto.

Bend je na ovom albumu surađivao s Brandonom Flowersom (The Killers) i s Kanye Westom (na odličnoj “Hurricane”) ali na sreću ta verzija ipak nije stavljena na album, jer bi (je) upropastila pjesmu, a i album, ovako je to stilski nevjerojatno  ujednačen album, iako je na njemu hrpa efekata i ekperimenata sa svim i svačim, ali posloženo u jednu fantastičnu cjelinu s repom i glavom.

Osim zaista izvrsne “Kings and Queens” za koju je Jared u jednom interviewu rekao da je naslov ispao toliko nevjerojatno slučajno adekvatan političkoj situaciji u svijetu, na albumu se posebno ističu još i snažna i dramatična “Vox Populi”, “Alibi” koja sporo i smireno krene pa se izrodi u Jaretovo dramatično, dakle odlično urlanje, i posve netipična “L490” gitaristička oda s darkerskim završetkom.

30 seconds to Mars nije bend koji će vas se primiti na prvu loptu, niti ga možete slušati u backgroundu dok nešto čitate, tipkate, ili boženedaj, pričate na telefon. Nema šanse. Pokušajte ga ignorirati i nećete uspjeti. To je muzika koja od vas traži aktivno sudjelovanje ili barem ćuljenje ušiju. I nakon par slušanja će vas se primiti kao čičak. I ne liči na ništa što se danas vrti po radio stanicama, a naročito ne na top listama. Ako to nije najbolja preporuka onda ne znam što jest.

Oni koji su mislili da su sa albumom “A Beautiful Lie” ukapirali sve o 30 seconds to Mars – njih čeka poveće iznenađenje. Kako su krenuli, daleko će dogurati.

Popis pjesama:

1. “Escape” — 2:24

2. “Night of the Hunter” — 5:41

3. “Kings and Queens” — 5:48

4. “This Is War” — 5:27

5. “100 Suns” — 1:58

6. “Hurricane” — 6:12

7. “Closer to the Edge” — 4:34

8. “Vox Populi” — 5:43

9. “Search and Destroy” — 5:39

10. “Alibi” — 6:00

11. “Stranger in a Strange Land” — 6:54

12. “L490” (Shannon Leto) — 4:26

Recenzija: Anastazija Vržina, anastazija@venia-mag.net

Recenzija je originalno napisana za www.soundguardian.com.