Neil_Young_cover knjiga vecaNaziv knjige: San jednog hipija
Autor: Neil Young
Izdavač: MENART, 2014
Ocjena: 8/10

Neil Young je osebujna ličnost. Ništa što prije nismo znali… Ikona rock glazbe, jedan od najutjecajnijih glazbenika u povijesti, politički aktivist, i na kraju, pisac. No, da li mu ide pisanje proze tako dobro kao i pisanje pjesama? Zanimljiva svakako jest.
U ovo doba hipstera, post punkera i ostalih primjeraka moderne pop kulture (jer, koga više boli za ideale?!), Neil Young je ostao (nepopularni) hippie. Premda nerijetko kroz “San jednog hipija” saznajemo da je i samopriznati kapitalist, poslovni čovjek uvijek s nekim projektom u rukavu, i materijalist. No svejedno, nekako ne možemo zamisliti hipijevsku eru bez lika i djela Neila Younga.
Iako vrlo privatna osoba, dosta je podijelio s čitateljima. Tako saznajemo da su ga nedaće, posebice loše zdravlje, pratile cijeli život. Na žalost, i njegova djeca dijele tu sudbinu. Podijelio je s nama stari Neil i da nije “čist” bio ovoliko čist otkad je imao osamnaest godina. Naime, 2011, skinuo se s marihuane i alkohola, dijelom da (p)ostane svježeg uma, a dijelom zbog aneurizme mozga. Svako malo se i osvrće na svoj strah od demencije od koje mu je bolovao otac. Kao, ne mući to njega baš tako strašno, ali svejedno… Strah je prisutan, htio Neil priznati to ili ne.

“San jednog hipija” nije tipična autobiografija jednog rockera. Nema tu veličanja nečijeg ega, bezveznog nabacivanja imenima, sočnih tračeva iz backstagea (tko je koga gdje i kada). Ne, Neil Young nije takav tip. Možda je to ono kanadsko u njemu. Definitivno je kanadski humor koji (nenamjerno) prožima ovo štivo nerijetko izazivajući tihi smijeh. Ima tu simpatičnih, ali i dirljivih priča… Priča nam Neil kako je kupio mrtvačka kola za svoj bend i njihovu opremu, kako je doveo curu u kolibu punu mačjeg izmeta pa je jadna pobjegla glavom bez obzira, zatim kako je ušao u SAD (ilegalno, naravno), opisuje nam hipijevsku atmosferu doba… Sa sjetom se prisjeća pokojnih prijatelja i suradnika, a s posebnim sentimentom opisuje prijateljstva s Bruceom Springsteenom i Stephenom Stillsom.
Na žalost, iako smo saznali da je napisao “Cinnamon Girl”, “Cowgirl in the Sand” i “Down by the River” u jednom danu u gripoznoj groznici i još neke sitnice, Young ne troši previše riječi na svoju glazbu. No zato širokogrudno dijeli sve o svojim automobilima (svim automobilima koje je ikad posjedovao), muzičkoj opremi, o PureTone-u, projektu koji bi trebao revolucinizirati glazbu u digitalnom formatu, kao i o Lincvoltu, hibridnom električnom automobilu na kojem radi.
“San jednog hipija” je zbrčkana knjiga. Više skup nepovezanih eseja i odlomaka, nego linearna autobiografija. Na trenutke prekrasno napisana knjiga, ali ti trenuci su često “okaljani” besmislenim podacima koje je odlučio spomenuti. Ovo nije knjiga za nekog tko tek razmišlja hoće li postati fan Neila Younga, ni za nekog tko tek ovlaš poznaje njegovu karijeru, a pogotovo nije za ljude koje zanimaju “sočne” rock’n’roll priče. “San jednog hipija” je pisana za ljude koje stvarno vole i cijene ovog ostarjelog hipijevskog vizionara.

Recenzija: Aleksandra Mladenović