Ramones hey-ho-lets-goAutor: Everett True
Naziv: Priča o Ramonesima: Hey Ho Let’s Go!
Objavljeno: ožujak 2011.
Izdavač: Profil
Ocjena: 8/10

Ramonesi su postali značajan, legendaran bend tek godinama nakon što su počeli, one davne 1974. iako je već onda bilo jasno da su oni prvi, THE punk rock bend ikada, iako su prije njih osnovani i Stoogesi i New York Dollsi, a nakon njih razbijački rasturači Sex Pistolsi – Ramonesi su bili ti koji su iskristalizirali u glazbi ono bitno u punku. Utjecaj Ramonesa spominje gotovo pod obavezno svaki respektabilniji (punk) rock gitarista, a većnom i svi ostali rockeri na ovaj ili onaj način, u ovoj ili onoj fazi.
Ovo je uglavnom manje više sažetak što o Ramonesima znaju i ptice na grani, odnosno većina ljudi koja imalo prati glazbu kao takvu. I što je točno.
Isto tako većina ljudi vjerojatno zna i imena nekolicine članova: Joeya, Johnnya, Markya i Dee Dee-a sa zajedničkim prezimenom Ramones, što većini polu-upućenih na zemaljskog kugli znači da su Ramonesi bili neke vrste “familijarnog” benda. Što naravno nije točno.
Mnogo informcija o bendu tijekom godina i nije baš bilo naročito dostupno (ako ne računamo kada izlazi koji album i kada idu na tuneju) jer su Joey i Johnny stvari (privatan život i činjenice) držali podaleko od javnosti, a kada se javnost na to navikne, prestane je kopkati zantiželja i na kraju završite kao netko tko zna glazbu Ramonesa, njen utjecaj, ali ne mnogo više od toga.
Stoga je knjiga Everetta Truea zaista sjajan doprinos jednoj ne tako fenomenalnoj karijeri no zato značajng, fenomenalnog benda – koja otkriva na jedan vrlo lako čitljiv, dopadljiv i sveobuhatan način sve što ste ikada željeli znati o Ramonesima, a ako niste, saznali ste sve što trebate znati o tom bendu.
Ova biografija, za razliku od mnogih, niti u jednom času ne ugrožava image benda, no niti ga, s druge strane, ušminkava i pegla. Everett True je odradio odličan posao: dao si je truda i priču ispričao iz svih mogućih uglova, na temelju razgovora s najraznovrsnijim sugovornicima koje možete zamisliti a koji su na ovaj ili onaj način bili vezani uz ili sa bendom: profesionalci ili amateri iz glazbene industrije, medijski ljudi, fanovi, štovatelji, prijatelji i obitelji.
I svaka od njihovih istina o Ramonesima je – istina, a na čitatelju je da sam razluči što je tu prava istina o kojoj sugovornici itekako imaju dobar pojam, a koja od njih izvire iz pomalo zamagljenih sjećanja.
Postoji dosta knjiga o Ramonesima no ova je prva koja priča cijelu priču, barem tako djeluje. Ako nismo prije znali sada znamo da nitko od njih nije vezan obiteljskim vezama, nego su novi članovi automatizmom mijenjali svoje prezime u “Ramones”, da je između Joeya i Johnnya trajala dugogodišnja netrepeljivost. Saznali smo koliko su jako željeli uspjeh van svoga žanra, koliko im je bio bitno da naprave crossover u tadašnji pop, pa iako su surađivali s velikim Philom Spectorom kako i zašto im to nikada nije uspjelo, što je na kraju rezultiralo u razilaženju nakon 20 godina postojanja.
Saznali smo i da je Joey bio neke vrste pop sanjara koji nikad, do svoje smrti, nije izgubio entuzijazam za svoju glazbu. Johnny je pak bio “seronja” i “činovnik” benda, no radi kojeg je mašina zvana Ramones tekla kao podmazana i bez kojeg bi ta ista mašina davno prije prestala postojati. Dee Dee je na žalost bio totalni kaos, no istovremeno skladatelj na kojeg su se jako oslanjali ostali članovi. Ne bez razloga.
Ako pa nikad niste imali mnogo pojma o Ramonesima i sram vas je to priznati jer ne znati ništa o Ramonesima je vrlo slično kao ako ne znate ništa o Rolling Stonesima, Elvisu, The Beatlesima ili Jimi Hendrixu – ovo vam je idealan način da u dva dana postanete ekspert i to na ugodan i jednostavan način.
Naravno, knjiga ima i slabosti: autor iznosi previše personalne stavove, što je u redu ako je knjiga neke vrste blog kronike, ne i kada je u pitanju ovakva biografija. Također, možda je nešto previše sugovornika bilo obožavatelja benda, a znamo da u obožavatelji uvijek ili prepristrani ili ne sagledavaju svoje idole iz realne i ispravne perspektive, a sklona sam vjerovati da je njihova istina bitno drugačija upravo radi toga. No to je istovremeno i draž knjige koja golica radoznalost “je li zaista to bilo tako”?

Recenzija: Anastazija Vrzina, anastazija@venia-mag.net