Datum izlaska: 25. 1 2010.

Produkcija: Steven Wilson & Orphaned Land

Label: Century Media

Žanr: Progressive metal, oriental metal, death metal

Ocjena: 4/5

Da je eksperimentalni progressive metal itekako dobro prihvaćen od strane publike i da pjesme mogu zvučati smisleno i bez instrumentalnih pretjerivanja, a opet s mnoštvom utjecaja izvan metal glazbe, dokazuju Orphaned Landnovim albumom „The Never Ending Way Of ORwarriOR“. Orphaned Land su izraelska senzacija koja je na metal scenu unijela dašak bliskoistočne tradicionalne glazbe, a ono zbog čega zaslužuju posebnu pohvalu su lyricsi na materinjem, hebrejskom jeziku. Točnije, nekim ubačenim dijelovima, najčešće refrenom,  dok je većinski dio pjesama napisan na engleskom jeziku kako bi bile bliskije i sadržajno jasnije publici.  Na ovom albumu to su pjesme „Sapari“, „Olat Ha’tamid“, i „His Leaf Shall Not Wither“čiji su dijelovi uglavnom uzeti iz starih hebrejskih tekstova, a u pjesmi „Disciples Of The Sacred Oath II“ središnji dio napisan je na arapskom, uzet iz Kur’ana.Što se glazbe tiče, upotrebljeni su neki tradicionalni instrumenti kao što su chumbush, shofar, santur itd. Zanimljivo je da je violine odsvirao svjetski poznat „Arab Orchestra Of Nazareth“. Treba naglasiti da publika, pogotovo europska zbilja voli ovaj bend i prihvaćaju ih onakvima kakvi jesu. Nema tu prečestih predrasuda tipa „Joj pa što je ovo, preeksperimentalno je“ ili „Bezveze su mi lyrics i ikonografija“, kao što je to nažalost slučaj s fanovima u Hrvatskoj, nego publika uistinu uživa u njihovim nastupima i štoviše, znaju lyricse, što pokazuje da metal glazba nema granica te da ju se ne može zaustaviti. Orphaned Land su albumom „The Never Ending Way Of ORwarriOR“ dokazali svoju posebnost i umješnost u kombinaciji žestokih rifova s bliskoistočnim tradicionalnim glazbenim figurama i instrumentima. S jedne strane imate sjajan dio u kojem se vidi utjecaj bliskoistočne glazbe, a s druge strane savršeno uklopljene ritam gitare i žestoke metal breakove sa fenomenalnim izmjenama death  growl i clean vokala.  U pjesmi „Sapari“ ističu se ženski vokali i bliskoistočnjački stil pjevanja. Pjesme se strukturno ne ponavljaju, svaka ima izuzetno skladno ubačene melodije kako tokom cijele pjesme, tako i  unutar refrena, nakon kojih dolaze žešći ritmovi, a ono što pada u prvi plan je fenomenalan vokal Kobi Farhija. U većini pjesama izmjenjuje growl vokale, koji su izuzetno moćni, s predivnim i vrlo izražajnim clean tenor-bariton dionicama. Malo je pjevača  na sceni  koji to uspjevaju tako uvjerljivo izvesti te stoga mislim da njegov vokal zaslužuje posebnu pohvalu. Njegov growl vokal, koji se prema intenzivnosti i kvaliteti bez problema može svrstati u death i black najviše dolazi do izražaja u pjesmama „From Broken Vessels“  i na „The Path Part 1 – Treading Through Darkness“, gdje se javlja nakon vrlo spontanih clean dionica praćenih odličnom ritam sekcijom i gitarskim melodijama. Ne mogu se suzdržati, a da njegovom vokalu ne udijelim još jedan kompliment, a taj je da me u nekim segmentima, ponajprije po boji i intenzitetu  podsjeća na Mikael Stennea ili Mikael Åkerfeldta. Ženski vokali Shlomit Levi dominiraju u pjesmama „Sapari“ i  „The Path Part 2 – The Pilgrimage To Or Shalem“,  koja je osim po njenom vokalu na početku pjesme posebna i po izmjenama ritmova te solo gitarama te u „New Jerusalem“. U „Olat Ha’ tamid“  koja je otpjevana na hebrejskom, bliskoistočni način pjevanja isprepliće se s metal ritmovima.  Od akustičnih pjesama, koje još više pridonose egzotičnoj atmosferi albuma, posebno se ističu „Bereft In The Abyss“ i „His Leaf Shall Not Wither“.  Od ostalih pjesama na albumu, u kojima se ističu ubacivanja isprekidanih rifova, ritam sekcija i stalne izmjene kvalitetnih  Farhijevih clean i growl dijelova treba izdvojiti „Disciples Of The Sacred Oath II“ sa dubokim growl uvodom, pa clean vokalima u sredini i na kraju ponovno growlom, a ritam gitare su odlično pomiješane s orkestralnim aranžmanima te „Vayehi Or“ sa zanimljivom recitacijom na početku. Tu treba pribrojiti i ritmički nešto bržu „Barakah“ koja mi je zbog nepredvidljivo ubačenih melodija akustične gitare uz „From Broken Vessels“ najbolja i najinteresantnija na albumu za slušanje. Ono što me posebno iznenadile su razvučeni i dugi vokalni dijelovi u pjesmi koji prezentiraju narodni istočnjački način pjevanja koji tehnički i intonativno nije nimalo jednostavan za izvođenje. „Codeword: Uprising“ ima death metal rifove i vokale, nakon kojih su ubačene duge spontane clean vokalne melodije, a nakon toga kontrast ponovno stvaraju brutalni vokali i black-death rifovi i breakovi u kombinaciji s tradicionalnim instrumentima te je po tome ova pjesma jedna od najoriginalnijih na albumu.  Odjavna „In Thy Never Ending Way“ jednostavnije je strukturirana, ima sporiji tempo, skladnu izmjenu muških i ženskih vokala i s klavijaturskom melodijom vrlo uvjerljivo zaokružuje pjesmu kao cjelinu. Album je prema trajanju dosta dugačak, traje nešto više od 78 minuta, ali ovo je glazbeno gledano toliko raznosvrstan album na kojem svaka od 15 pjesma tvori jednu smislenu cjelinu. Stoga smatram da nikako ne može dosaditi. Ovo je jedan od onih albuma koji definitivno služe za opuštanje i uživanje i preporučila bih ga svakome tko je otvoren za nove stvari u metal glazbi i ne ograničava se u glazbenim pogledima. Ovaj album je definitivno dokaz da se u metalu uvijek može stvoriti nešto novo i posebno i da je to glazba s golemim dijapazonom stilova i glazbenog utjecaja.

Popis pjesama:

[Part I: Godfrey’s Cordial – An ORphan’s Life]
01. Sapari
02. From Broken Vessels
03. Bereft In The Abyss
04. The Path Part 1 – Treading Through Darkness
05. The Path Part 2 – The Pilgrimage To Or Shalem
06. Olat Ha’tamid

[Part II: Lips Acquire Stains – The WarriOR Awakens]
07. The Warrior
08. His Leaf Shall Not Wither
09. Disciples Of The Sacred Oath II
10. New Jerusalem
11. Vayehi Or
12. M I ?

[Part III: Barakah – Enlightening The Cimmerian]
13. Barakah
14. Codeword: Uprising
15. In Thy Never Ending Way (Epilogue)

Recezija: Buna Bernarda Juretić