PRE-LISTENING

NIGHTWISH

Dark Passions Play

85/100

(Nuclear Blast, 2007)

Dugo očekivani rujan 2007. je ovdje! Ono što mu je prethodilo bio je i… kraj jedne ere. Nightwish bez Tarje bio je gotovo nezamisliv. A sada je ovdje “Dark Passion Play”…. a ovaj album ne samo da je izniman nego je ujedno i, usudila bih se reći, najbolji Nightwish album ikada.
Mnogi su se zapitali u kojem će smjeru Nightwish krenuti otkada Tarja Turunen nije dio benda. Ime djevojke koja ju je zamijenila poznato je već neko vrijeme – Antte Olzon a njezin glas upoznali smo kada je nedavno objavljen prvi single “Amaranth”.
A što donosi “Dark Passion Play”?
Zvuk mu je baziran na onom predstavljenom na albumu “Once” sa zamjetnom pomoći londonskog simfonijskog orkestra, dok s druge strane keltski elementi podsjećaju na proslavljeni “Wishmaster”. Jack pot, složiti ćete se!
Album otvara 14 minutna “The Poet and the Pendulum”, jedna od najboljih skladbi koju je Tuomas ikada napisao i koja zvuči kao da je izvučena iz “Narnie” i cijela je atmosfera evidentno izravna od samog početka.
“Dark Passion Play” složen je album, stihovi i struktura pjesama čine konceptualnu priču koja nadilazi sam pojam glazbenog albuma. Bend je stvorio pjesme pune emocija sa neumjernom uporabom simfonijskih dijelova. Sve skladbe na ovom albumu vrlo bi lako mogle biti soundtrack zbog svoje atmosfere i strukture trajanja. Osim toga, “Dark Passion Play” sadrži neke izvanredne i lovljive refrene kao “Amaranth” i “Cadence of her Last Breath” koji će se vrlo brzo zadržati u uhu.
Govoreći o novoj pjevačici, naprosto je briljantna. Njezin je glas kristalno čist i u potpunosti drugačiji od glasa prethodnice. Nije operna pjevačica ali ima ‘rajski metal’ koji govori ravno u srce. Još jednom, nema sumnje da je Tuomas Holopainen talentiran glazbenik s vizijom, nepogrješiv u odabiru načina kako će njegove pjesme biti interpretirane. Tim više što ovaj album donosi sve – dugački ep koji otvara album, žestoke pjesme poput “Bye Bye Beautiful” ili “Master Passion Greed”, balade poput “Eva” i jedinstveni keltski utjecaj (“The Islander”), dodir mainstreama (“For The Heart I Once Had”) te dašak Pink Floydovske magije u zraku.
Jedina konkretna zamjerka ovom albumu, Nightwish ovih dana zvuči više kao Within Temptation nego što će to ikada htjeti priznati….

www.nightwish.com

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net