NFD

No Love Lost

(Jungle Records / SPV) 

87/100

Bend sastavljen od bivših članova Fields Of The Nephilim i Nefilim okupio se pod nazivom NFD (Noise For Destruction) i već na početku mogu reći da njihov album predstavlja apsolutni goth-rock highlight 2005. godine. Album otvara atmosferični intro “Omen”, a nastavlja se melodičnom “Blackened”, ali neka vas ovo melodično ne zavara, pjesma je prilično žestoka kao i cijeli album. Nešto atmosferičniji nastavak slijedi u obliku “Stronger” s lijepim clean gitarama na početku koje neodoljivo podsječaju na atmosferu Fields Of The Nephilim na “The Nephilim” albumu. Cijeli album, zapravo, nosi atmosferu Fieldsa u sebi vjerojatno zaslugom vokala Petera Whitea koji bojom glasa i interpetacijom neodoljivo podsječa na McCoya, ali i zbog činjenice da na albumu svira Tony Pettit basista i originalni član Fieldsa, čije je sviranje bilo jedan od zaštitnih znakova tog banda. NFD se pridružio i bubnjar Nefilima Simon Rippin, koji je izvrsno odradio svoj posao te njegovo sviranje daje snagu cijelom albumu. Zbog čega sam na početku spomenula da bi ovo mogao biti goth-rock highlight godine? Zato jer ovaj album ima sve što jedn takav album treba imati, ne nedostaje mu ni žestine, ni melodije ni atmosfere, a o sviračkom umijecu da ne govorimo. Svaka dionica se savršno uklapa u zamisao cijelog albuma i nema nijedne pjesme koja bi našodila tečnosti cijelog albuma. Posebno dobre su “Awaken- A Life Forsaken”, “Darkness Falls” i “Hold On To The Life” iako je zapravo šeta izdvajati neke pjesme s ovog albuma jer jednostavno nema loše. Slušati pod obavezno!

www.nfd.web.com

Recenzija: Mina