NEGATIVE

SWEET & DECEITFUL

(Gbfam, 2004)

87/100

 Manje od godinu dana nakon objavljivanja albuma prvijenca “War Of Love” grupa Negative je u rujnu objavila album “Sweet & Deceitful” s kojim je ubrzo zauzela vodeće mjesto na finskoj ljestvici albuma dok im se prvi single “Frozen To Lose It All” već u prvom tjednu našao na trećem mjestu singleova. No, untaoč zapaženom uspjehu u domovini Negative još nisu doživjeli značajniju međunarodnu afirmaciju.
Glazbenu kategoriju kojoj ovoj bend pripada mnogi bi vrlo rado pripisali definiciji Ville Vala znanoj kao love metal, tim više što pjevač Jonne Aaron izgleda kao blond utjelovljenje poznatijeg finskog kolege no ovdje je ipak riječ o nečemu što bi ponijelo naziv emotional rock u kojem klavijature polako ali sigurno odvode ovaj bend od prepoznatljivog finskog zvuka ali ipak u duhu istog. Negative su albumom “Sweet & Deceitful” pokazali kako iskustvo može uzdići bend, ovaj je album u odnosu na odlični prvijenac “War Of Love” melodičniji, glazba je kompletnija, stihovi potpuniji i usmjereniji. No, pjesma koja posebice odvlači pažnju od ostatka albuma je “Until You’re Mine”, duet sa Villeom Laihialaom (Sentenced) koja je ujedno i nešto što se od Negative ne bi očekivalo – mračnija od svega što su napravili prije i gotovo neprimjetno na album unosi dašak Sentenced rasploženja. A i teško je ne primjetiti kako se dobro stapaju Jonneov i Villeov vokal. Osim “Until You’re Mine” treba istaknuti i dobru obradu pjesme Neila Younga “My My/Hey Hey (Out Of The Blue)”, “Neveredning Parade” te pjesmu”About My Sorrow” koju bi nesumnjivo vrlo rado otpjevala i mnogo zvučnija imena europske pop-rock scene. Stoga i ne treba čuditi što se ovaj bend uspinje na MTV-jevoj ljestvici ni što će upravo Negative podržati The 69 Eyes u novogodišnjoj noći na koncertu u Turku u Finskoj.

www.negative.fi

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net