NEGATIVE

ANORECTIC

(Gbfam, 2006)

65/100

Nakon vrlo uspješnog albuma “Sweet & Deceitful” koji je pitkošću i jednostavnošću rock’n’roll strukture ovom bednu iz finskog Tamperea otvorio vrata u Europi, samostalne europske turneje i one odsvirane sa The Rasmus i HIM, Negative su objavili svoj treći album – “Anorectic”.
Pa iako bi se očekivalo da će Negative nastaviti kročiti stazom onoga što sami vole nazivate glam rockom, po uzoru na finske velikane Hanoi Rocks, bend je na “Anorectic” krenuo drugom stazom. Melodije su jednako pitke i skladne no s vokalom se priča mijenja. Umjesto romantičnog vokala Jonne Aarona poznatog po svojoj “hrapavoj nježnosti”, “Anorectic” kojeg otvara odličan jednominutni instumental “Arrival” blijedi već u sljedećoj skladbi “Glory of the Shame”.
Već “Glory of the Shame” razbija očekivanu idilu na razmeđu glam rocka i dark izričaja a ostavim li po strani nepotrebno isforsiran Jonneov vokal iz kojeg pršti sva njegova fascinacija Nirvanom i velikim Kurtom Cobaineom te glazbu koja bi, da je poslagana kako bi trebala biti, trebala sadržavati prepoznatljive elemente u rasponu od punk rocka do nu-metala od 13 pjesama na albumu ostati će možda tri ili četiri vrijedne pune pažnje.
Jedna od tih je “Fading Yourself”, pjesma koja podsjeća na uratke sa “War Of Love”. Možda zbog toga što je najavni single albuma, ali nikako ne mogu ne izdvojiti pjesmu “Planet of the Sun”, koja se iskrastilizirala kao jedan od najupečatljivijih trenutaka albuma. Skladna gorko-slatka melodija i konačno neisforsiran vokal Jonne Aarona kojeg su fanovi zavoljeli još na spomenutom albumu “War Of Love” i naravno prethodnom “Sweet & Deceitful”. U istu kategoriju svrstava se i sljedeća skladba “A Song For The Broken Hearted”, još jedna u skladu sa starim, dobrim Negativeom. Ostatak albuma, uz izuzetak “Stop Fucking Around” koja je vrlo dobar rock’n’roll uradak te lijepe balade “Embracing Past”, čini ponovno Jonneovo voklano forsiranje i glazbena neujednačenost do te mjere da se na trenutke čini kako se instrumentalisti i vokalist trude međusobno nadglasati. Na kraju se moram složiti sa nazivom pretposljednje pjesme na albumu “We Can’t Go On” i nadodati – ovako zaista ne. Nadam se da ova recenzija nije, kako kaže posljednja pjesma na albumu “Anorectic”, “In Memoriam” ovom finskom bendu.

www.negative.fi

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net