MÖTLEY CRÜE

SAINTS OF LOS ANGELES

(Seven / Eleven , 2008)

90/100 

Ako je ijedan bend ikada živio esencijanim rock’n’roll životom – to je zasigurno Mötley Crue. Štoviše, iznenađujuća je stvar da su 2008. svi članovi benda još uvijek živi. Alkohol, droge, zatvori i sex definirali ovaj metal bend od dana njihova nastanka prije više od 25 godina kada su se basistu Nikkiju Sixxu i bubnjaru Tommyju Lee-u pridružili pjevač Vince Neil i gitarist Mick Mars. No sada su nešto stariji i pametniji i prvi puta nakon punog desetljeća ova je četvorka snimila album u originalnoj postavi.
“Saints Of Los Angeles” naziv je ovog, devetog po redu albuma koji uvelike izvire iz autobiografske knjige “The Dirt” koju su Mötley Crue objavili 2001. godine. Sam Nikki Sixx, glavni autor benda, album opisuje kao “priču iskorištenih igala, oštećenih umova, borbe sa glazbenom industrijom i mnogo sexa” što ujedno odlično opisuje bendovu dugu povijest.
Zvuk koji donosi album prepun je gitarističkih solaža, kako to i priliči ovim velikanima rock’n’rolla, zanimljivih intro dionica među kojima posebice ističem uvodnu “L.a.m.f” koja već na samom početku otvoreno progovara o pravom licu Los Angelesa stihovima: “This city full of plastic angels will seduce you..” te vokalnom harmonijom koja je oduvijek karakterizirala Mötley Crue. Ono što ovaj album razlikuje od prethodnih je njegova produkcija koja je prvenstveno odrađena mudro no u nekim segmentima suviše oprezno jer neke pjesme previše nalikuju jedna drugoj ali i onima koje se na alternativnim rock radio postajama vrte ovih dana. No sve u svemu, “Saints Of Los Angeles” nadaleko je prepoznatljiv potpis koji oduvijek karakterizira Mötley Crue i razlikuje ga od alt-metal bendova koji danas žare i pale svjetskom glazbenom scenom.
“Saints Of Los Angeles” album je koji će u svim segmentima zadovoljiti stare fanove ali bendu priskrbiti i mnoge nove. Dok će oni stari posebnu zadovoljštinu pronaći u pjesmama “Down at the Whisky” u kojem je Mickov vokal fenomenalan i koja je posvećena u mnogočemu legendarnom losangeleskom Whiskey A Go Go baru oni nešto mlađi oduševiti će se pjesmom “Animal In Me” koja zvuči kao da ju izvodi neki od bendova nove rock generacije. 
Naslovna “Saints of Los Angels” pjesma je s dva lica. Refren nije nešto pretjerano inovativan iako je vrlo hvatljiv i zasigurno će zbog svoje jednostavnosti postići i više nego primjetan uspjeh na koncertima ali zato su stihovi naprosto fantastični! Uvodni stih refrena: “We are the saints/We signed our life away” govori sve o proteklih 25 godina iza Mötley Crue i životu ove nadasve zanimljive četvorke. Ali upravo to i je, čini se, poanta albuma – otvoreno i iskreno progovoriti o prednostima i manama života u Los Angelesu.
“Face Down in the Dirt” pjesma je koja na određeni način sumira san iz kojeg je ovaj bend izrastao i postao ono što danas je: “I wanna make a lot of money / but I don’t wanna go to school / I don’t wanna get a real job / I don’t wanna be you”.
“Motherf**ker of the year” netipična je pjesma za Mötley Crue koji poznajemo, vjerojatno jer bi njihova izdavačka kuća imala ponešto za reći. No ipak, koliko god bila provokativna teško da će postići efekt koji bi bend želio.
I što reći na kraju? Iako nisam odrasla kao žestoki Mötley fan iako su u svim svojm glazbenim fazama bili prisutni i u mom životu teško je bilo zamisliti da će ikada nestati. Mötley Crue ovim su se albumom nesumnjivo vratili i to u pravo vrijeme jer novoj generaciji koja nije osjetila žestinu vremena prije grungea i henna tetovaža netko mora pokazati kako su izgledale ’80.-e i ’90.-e. Divlje!
Pa iako “Saints of Los Angeles” nikada ne može biti “Shout at the Devil” jer ni 2008. ne može biti 1983. nesumnjivo relektira bit sleazea iz kojeg je proizašla većina bendova nove generacije. Dobro došli u Los Angeles!

Službeni website: www.motley.com

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net