MIZAR

Terrible Beauty Is Born

(Dallas Records, 2004)

93/100

MIZAR, OTKROVENJE TREĆE: KOBNA UBAVINA

Onaj koji uši ima neka sluša, i taj koji uši ima neka čuje!

ili: politički nekorektna muzika

“Hey you don’t help them to bury the light
Don’t give in without a fight.”
(Pink Floyd: ”Hey you”, The Wall)

Razlog moje nadahnutosti da napišem jedan emotivno obojeni tekst nije samo glazbena strana albuma ”Kobna Ljepota”. Istina je da u njemu otkrivam izuzetan spoj harmonija i melodija, (i to je jedino što me zanima i dira kada je riječ o glazbi). Ono što podrazumijevam koristeći izraz ”čista glazba” je čista emocija, oplemenjena, ili ako želite, oblagorođena strast. Ujedno, smatram da to moralno opravdava slijedeći paradoks – u jednom umjetničkom ostvarenju koje je uobličeno glazbom kao izražajnim sredstvom, više negoli u svim silnim stručnim intelektualiziranjima i filozofiranjima na intelektualnom tlu Makedonije u posljednjih nekoliko godina, autor ovog teksta je bio misaono dodirnut i potaknut iskrenom kauzom ovog albuma, njegovim ideološkim i umjetničkim konceptom, njegovom filozofskom pozadinom, poetsko- simboličkom silom teksta, a najviše od svega njegovim žestokim političkim angažmanom.
Tako to biva kada se susretnu ona dva bazična elementa koja su presudna za uobličavanje jednog stvaralačkog djela, umjetnički talent (emocija, odnosno ljubav – u misaonom značenju pojma agape) i čistoća ideje, ili onoga što prepoznajemo kao razum (u platonovskom smislu otjelotvorenja kognitivne suštine čovjekovog bića). Ovome bih dodao i kvalitetu iskrenosti, hrabrosti i znanja da se, kada je u pitanju istina, stvari iskažu direktno, i snagu metafora kada se pjeva, točnije kada se opjevava suptilna ljepota Mizarove, ”Kobne ljepote”. Kobno me je ”zgrabila”, ”Kobna ljepota”.
Nažalost, sve su manje stvari u Makedoniji plod inspiracije. Inspiracija je često zamijenjena konspiracijom. Svi smo mi svjedoci i učesnici u odumiranju civilizacije koju poznajemo i koja nas je iznjedrila. To je jedan od razloga zašto nismo u stanju da vidimo potpunu sliku agonije te civilizacije. Nalazimo se u središtu stvari koje nam se dešavaju, rijetko imamo mogućnost da pogledamo zbivanja sa strane i samim tim doprinosimo nemiloj situaciji. Izgubili smo osjećaj i svijest da ima previše estetike a premalo ljepote. To je prividno mala razlika, ali sa enormnim duhovnim posljedicama. Ovo djelo je izrazito ”politički nekorektno” (navodnici ukazuju na postojanje šifriranog koda svjetske oligarhije pod kojim su navedeni sadržaji svega onoga što nije mainstream, odnosno svega onoga što nije umom siromašno u svim sferama društva, uključujući tu i glazbu), i svega onoga što je sa antagonističkim stavom prema lažnoj realnosti koju živimo pod političkom i duhovnom diktaturom Levijatana koji je imenovan kao ”međunarodna zajednica”, a to je daleko efikasnije od suludih fundamentalističkih prijetnji (kao što je na primjer ludilo antraksa).
Radi ilustracije, navest ću i hipotetsku situaciju koja je poput karikature, a nije isključeno da je to karikiranje bliže istini nego što smo u stanju da pojmimo zdravim razumom. Kada bi poslali ”Kobnu ljepotu” u neku od ozvučenih kancelarija birokratskih štakora u Bruxelessu, Washingtonu i Londonu, i kada bi oni razumjeli o čemu ”Kobna Ljepota” govori i što opjevava, čini mi se da ne bi prošla ni tri dana a da se ne pojavi neki od njihovih dresiranih majmuna sa diplomatskim manirima, sa ”najblagonaklonijim” savjetom da mladi u Makedoniji ne bi to trebali slušati, odnosno da bi takvu glazbu trebalo bojkotirati, zbog toga što bi nas nesumnjivo udaljila od blagostanja i prosperiteta koji nam je obećan i zagarantiran nazočnošću u euroatlantskim integracijama. ”Kobna Ljepota” je antiglobalizacijski reloud ispranog mozga, a u našem slučaju to pranje mozga obično nastaje temeljitim ribanjem jednim estradnim deterdžentom sačinjenim od plagijata, opsjednutošću eurosongovima, seksizmom – sve u svemu jednim neopisivo otrovnim kičem koji je prvi posljednji glasnik pogibije autentične kulture. A da ne govorim o geopolitičkoj agresiji u kojoj je takozvano ”otvoreno društvo” ( baš u poperovskom, sorosoidnom – sorozitskom smislu) pretvoreno u otvorenu perverziju života, u bordel u kome trećerazredni bjelosvjetski mešetari sumnjivih seksualnih orijentacija dolaze i bludniče sa domaćim politikantskim prostitutkama.
Mizar nisu htjeli biti licemjeri. Mizar nisu smjeli biti licemjeri. Ulog pred kojim su stali sa njihovom trećom pojavom/otkrovenjem, nosio je sa sobom veličinu koja nije dozvoljavala estradne štosove, odnosno laži. I zato su Mizar napravili jedan dubok i uzvišen glazbeni, do svoje srži angažiran album, ne prihvaćajući da kukavički zatvore oči pred sadržajem realnosti u kojoj živimo.
I baš iz te ”realnosti”, iz suštine nepravde, iz zagovora protiv realnosti, Mizar su našli motiv da iscrpe autentičnu snagu, uobličavajući je u jedan stvaralački superioran, i silno snažan idejni koncept. ”Kobna ljepota” je civilizacijska sinteza, spoj najviših kvaliteta zapadnog postmodernog zvuka i autentične makedonske arhetipske melodičnosti. Novi album grupe Mizar je paradigma: on ukazuje da je i sama Makedonija moguća samo kao sinteza, i u tome se sastoji njena blagorodna historijska i duhovna misija. To je spoj civilizacija, univerzalnih, a ne globalističkih vrijednosti. To je suštinski različito. Koncept globalizacije je utemeljen na entropiji identiteta, univerzalnost počiva na temeljima samog identiteta koji je u svojoj arhetipskoj biti ostao otvoren za prave vrijednosti, ali koji je u stanju i da ih proizvede. I zbog toga, nema tu nikakve mržnje, zato što se ljepota stvara samo ljubavlju. Upravo dar ljubavi ruši globalizacijsku utopiju zaslugom balkanskih primitivaca i crnih blagorodnika zlokobno ispreturanih vrijednosti. A oni manipuliraju nama.
Tko će znati, možda je naša sudbina da uporno odbijamo, da makar priznamo sebi da bi mogli biti blagorodniji i djelatniji od njih. Potpuno odgovorno tvrdim: ”Kobna ljepota” je glazbeno u rangu najboljih albuma Pink Floyda, poetski, konceptualno, prema društvenom angažmanu, i beskompromisnosti nadvisuje ih metafizički, u kontekstu toga da pile Mizarovo, vodu pije od izvorne makedonske melopoezije. Ovo treće Mizarovo otkrovenje je do sada najmoćnije. Tražili su ga nadugo i naširoko, čak do Australije, ali su ga konačno pronašli u sebi, u svom autentičnom biću. Termin otkrovenje ne označava nužno propast svijeta i božanstvenu revoluciju. Otkrovenje može značiti i da je spas svijeta u spasu od naših vlastitih grešaka, u spasu od nas samih i u nama samima, u moći da napravimo kognitivnu revoluciju našeg razuma i da podarimo ljepotu. U konkretnom slučaju govorimo o kobnoj ljepoti zbog toga što su Goran, Gorazd i ostali članovi Mizara u stvaranje albuma potpuno svjesno uletjeli i sa svojim autentičnim revoltom prometejski ga uobličili (“Here comes the day/the payback time/ for Your invisible empire./O, Unholy Sire!/…You’d better run./”)
Zbog toga se u Mizarovom djelu “Armagedon” pretvorio u “Armakedon”. Konačno, i ne slučajno u istoimenoj pjesmi, oni poručuju: “Ljepotom ćemo ih pogubiti!” Nemamo drugo oružje. U stanju političke i društvene propasti, Makedoniji ne preostaje drugo oružje osim ljepote, a trebamo slijediti i Dostojevskog: “Ljepota će spasiti svijet.” I odatle, iz makedonske pramakedonske političke utopije, iz neokolonijalističkog i neoimperijalističkog Potemkinovog sela ratnih gospodara međunarodne zajednice izviru ponovo aktualne nenadmašive misli Fridricha Schillera, koje glase: “Ostvarivanje političke slobode najveće je umjetničko djelo”. Ni više ni manje. Upravo je to album Mizara: borba protiv nevidljivog ropstva ”Nevidljive imperije”. U bukvalnom smislu riječi. I ne samo duhovno. I upravo zbog toga će Mizar imati problem da javnosti nametne album ”Kobna Ljepota” u mjeri u kojoj ona to zaslužuje. Ali neka bude kako bude, ”Kobna Ljepota” je vječnu istinu oplodila, i ona će sama pronaći svoj put do duša političkih i duhovnih robova. Ništa nije ljepše od istine, čak i kad istina izgleda grdo. I ničeg silnijeg od istine nema.
Htio bih da tekst privedem kraju navodeći slijedeće, makar to bilo rezultat aktualne nacionalne frustracije, i pored toga što vam Makedonija možda izgleda povijestno i politički poražena, što se tiče duhovnosti, to nije točno. Ne zaboravite, niko nije nadpjevao Makedonca! Zamislite kakav je to titanski trijumf, koliko postojan i nedvosmislen, koliko prekaljen ukusom i mukom prošlih vjekova. I u sadašnjoj porobljenoj Makedoniji, imate dokaz za snagu našeg spjeva. Imate 12 pjesama koji opjevavaju Ljepotu Kobnu. Ako kažem da je album bespogovoran, možda će zlonamjernici reći da tautologiram. Ja bih rekao da osjećam potrebu da moje osjećanje još jednom potenciram. I kada bi neki zlonamjernik pokušao, a takvih po defaultu uvijek imamo, da u ovoj situaciji pakost napravi sa jednom od najtežih makedonskih kletvi: ”Da Bog da gluhim ušima pjevaš!”, vi se ne sekirajte, to samo pokazuje koliko je Gospodinu važna glazba. I najbolji odgovor za takve zlonamjernike, odgovor na nivou simboličkog i alegorijskog novozavjetnog nivoa u kontekstu Mizarovih otkrovenja, je da glazba i kauza ”Kobne ljepote” zvuči kao peta truba Jerihonska.
Pa, taj tko uši ima, neka čuje i počuje!

www.mizar.com.mk

Recenzija: Krum Velkov