MANDRAGORA SCREAM

 Volturna

80/100

(Massacre Records, 2009.)

Italija, susjedna zemlja koja je iznjedrila mnoge svjetski poznate bendove poput Lacune Coil ili Theatres Des Vampires. Također, zemlja inspiracija spisateljici Stephanie Mayer kao dom glavnog vampriskog kovena u sagi Twilight – Volturna. Ne znam je li slučajno ili namjerno no još jedan talijanski bend u usponu, Mandragora Scream, koje smo imali prilike vidjeti prije skoro mjesec dana kao support bend poznatim The 69 Eyes, izabrali su ime novom albumu Volturna.
Mistični uvod u album “Lui” s vampirskim prizvukom i simbolikom noći prilagođava naša slušna osjetila na glas Morgan Lacroix i predstavlja nam skladbe koje slijede. Refren pjesme “I’m Going Alone” vam se iste sekunde zavuče u uho i proganja vas do kraja dana, no usprkos jačini koju sam naslov sadržajno predstavnja, ta jačina se izgubi tijekom chatchy pjesme zbog lošeg engleskog naglaska pjevačice, tako da u biti niti ne shvatite da se radi o riječima “I’m Going Alone” sve dok ne pročitate same lyricse. Nakon prosječne “The Circus” dolazi snažna “Deciever” u čijem refrenu taj isti naglasak zbog kojeg sam se par redova prije budina prija zbog mistike koju donosi.  “Breaking Dawn” – poznat naslov? Čak se čini da je i melodija inspirirana samim književnim djelom budući da djeluje kao uspavanka usred koje se pojavi prekrasan pijanistički solo a same riječi podsjećaju na sagu koja je zavladala svijetom. Svakako je vidim na soundtracku četvrtog dijela tetralogije. U “Killing Game” gitarski dio podsjeća na slabu verziju Rammsteina pomješanu s Morganinim vokalnim varijacijama koje zvuče baš “spooky”. “Blindness” je savršeno uklopljena balada usred energičnih pjesama s vokalnom melodijom uz pratnju gudača i klavira uz poneki upad electro ritma. U pomalo teatralnoj pjesmi “Farawell” ističu se promjene boje glasa koje predstavljaju uloge Lucifera i Njega (Him), što je jako zanimljivo, osjetiti dijalog dva različita lika u pjesmi. Pjesma s najviše hard-rock utjecaja je “A Chance From Him”  na kojoj se ističe odlična gitarska rock dionica kakvih bi definitivno trebalo biti više na ovom albumu, koja se isprepliče s prizvukom black metala u vokalu. Još jedna black – rock – metal pjesma s malo nježnijim refrenom je “The Calling From Isaia”. Na albumu se također nalaze dvije odlične prerade i to Cherine “Bang Bang” i Visageove “Fade to Grey”. Uveritra u kraj je pjesma Nails čija gitarska dionica podsjeća na pjesme grupe The 69 Eyes s albuma “Paris Kills” ili “Blessed Be”. Savršeno instrumentalno skladan kraj albuma “Heartbound Eve” sintetizira cijeloukupni sadržaj albuma i donosi nam taktove intro pjesme “Lui” te tako zatvara još jedno poglavlje u karijeri Mandragore Scream.
Premda mnogo vas sigurno nije čulo za ovaj bend, definitvno preporučamo da poslušate njihov najnoviji albuma “Volturna” i, naravno, ako ste u mogućnosti otiđite na neki njihov koncert u blizini, jer u Zagrebu su dokazali da mogu na jako dobar način prenjeti te iste pjesme live, tako da su vrijedni gledanja.

www.mandragorascream.com 

Recenzija: Maja Trstenjak
maja@venia-mag.net