L’AME IMMORTELLE

Namenlos

(Trisol, 2008.)

75/100

 L’ame Imortelle su se od 1996. do danas iskristaliziraliu jedan od najpopularnijih i  najdugovječnijih Gothic / Electro bendova koji dolaze sa njemačkog govornog područja, u ovom slučaju Austrije.
Svoj novi album nazvan “Namenlos” Sonja Kraushofer i Thomas Rainer kao povratnici izdali su za Trisol, kuću u kojoj je sve započelo. Album je ponio naziv po bečkom groblju bezimenih koje je smješteno gotovo na južnom izlazu iz grada na Donauhafen (luci na Dunavu). Ondje počiva gotovo 500 utopljenika a mnogi od njih neidentificirani su. Pa iako je prvotno groblje napušteno, više puta poplavljeno i obraslo drvećem, na novom na kojem je posljednji ukop izvršen 1940. godine počivaju 104 žrtve utapljanja od kojih je 61 bezimena. kojeg predstavljaju L’ame Immortelle donosi mješavinu teških no opet melodičnih electro zvukova te agresivnog i izopačenog muškog vokala i emotivnih melodijama u kojima do punog izražaja dolazi Sonjin kristalno čist himnični glas.
Album dolazi u regularnom izdanju kao i u duplom CD/Jewel-Case sa knjižicom od 20 stranica i posebnom digibook 2CD-kutijom.
Osim što je album povratnik u Trisol, ujedno je svojevrsni povratnik u electro godine kojima je bend svojedobno kročio. Ovi rani utjecaji ovdje su spojeni sa rock zvukom kojeg je bend prezentirao na zadnjim albumima. Pa iako je ovaj spoj donio neke zaista lijepe trenutke ipak na većem dijelu albuma ovaj spoj dvaju različitih stilova ne postiže željeni efekt. Jedna od najboljih pjesama na albumu, i ujedno pjesma koja prezentira uspješan spoj svega što su L’ame Immortelle bili i onoga što jesu je “Behind the Light” koja bi se mogla nazvati svojevrsnom pop-Goth uspješnicom, ukoliku je Trisol i L’ame Immortelle odluče eksponirati.
Drugi CD koji dolazi sa limitiranim izdanjem donosi cover verzije nekih od najboljih pjesama na “Namenlos”. Tako je pjesmu “Love Is Lost” obradio Anthoni Jones (Monastic) koji je ranije obradio i Suicide Commando uspješnicu “Love Breeds Suicide” dok najžešća pjesma na albumu, “Es Tut Mir Leid” zvuči još intenzivnije u odličnoj verziji Steinkinda. No, najimpresivnije i na trenutke moćnije od originala zvuči obrada pjesma “Requiem” u izvedbi Whispers in the Shadow.
Ugodno spajajući industrial bitove sa srcelomljivim Dark Wave sintetičnim harmonijama i njemačkom poezijom u opreci sa ljutim engleskim stihovima L’ame Immortelle zasigurno nastavljaju svoje jedinstvene ekstreme. je jedan korak na tom putu, uspješan.

Službena web stranica: www.lai-music.de

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net