LACUNA COIL

Karmakode

(Century Media, 2006)

65/100 

Sporiji, sirov i gothicom inspirani zvuk ranijih albuma Lacuna Coil je na svom “Karmakode” zamijenila ekspanzivnim i nesumnjivo Amerikom inspiranim stilom. Ovaj bendov do sada najambiciozniji projekt sačinjava nadasve dobra produkcija i bliskoistočni utjecaji ali unatoč tome “Karmakode” ne može nadmašiti prije gotovo četiri godine objavljen album “Comalies”.

“Karmakode” otvaraju tri pjesme “Fragile”, “To The Edge” i “Our Trught” koje zvuče gotovo kao jedna nerazlomljena pjesma dok sljedeća “Within Me” koja u potpunosti generira bendove ambicije na američke radio postaje. “Within Me” srcelomljiva je balada gdje vokal Cristine Scabbie vrlo pomno izbalansiran u teritorij Evanescencea dok će “You Create” u određenim dijelovima potvrditi nepobitni utjecaj određenih segmenata koje su davno prije upotrijebili The Sisters Of Mercy.

Scabbia je nesumnjivo bendov najjači adut, njezino povjerljivo vokalno balansiranje između uobičajenog ženskog vokala i anđeoskog zvuka u kombinaciji sa vrhunskom produkcijom dobitna su kombinacija jer njezin je glas, kao i uvijek, hipnotizirajući, trodimenzionalan. Muški vokal, Andrea Ferro, s druge strane podsjeća na jednodimenzionalnu pristutnost na cijelom albumu uz izuzetak pjesme “Devoted”, no čini se da je Lacuna Coil naučila kako integrirati ove dvije naoko nespojiva raspoloženja.

Iako na “Karmakode” Lacuna Coil nije predstavila ništa drugo nego vjerno praćenje dobro isprobane forumule uspjeha koja će se vrlo vjerojatno pozitivno odraziti na broj prodanih primjeraka albuma i broj posjetitelja na koncertima ono što je možda razočaranje činjenica je da nakon nekoliko preslušavanja albuma najupečatljivija pjesma obrada Depeche Modeove “Enjoy the Silence”.

Unatoč tome što je Lacuna Coil sa “Karmakode” zadržala svoj identitet i uspješno uhvatila udicu koja bi bend trebala izvući u europsku inačicu Evanescencea (što su mnogi od njih i očekivali!), album ipak neće ispuniti ovu misiju, utopit će se netom prije cilja.

www.lacunacoil.it

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net