2cellos In2ition(Sony Masterworks/Menart, 2013)

žanr: classical pop/rock, crossover

8/10

Drugi album 2CELLOSa s cool nazivom  „In2ition“ (intuicija) dolazi nam pomalo neočekivano brzo nakon debija koji je izašao u svibnju 2011. – ne zato što godina i pol ne bi bila dovoljna da se napravi novi album, nego zato što su u tom proteklom vremenu naša dva mladića bila toliko zauzeta pretrpanim rasporedima, kojekakvim suradnjama i naravno turnejom s pop legendom Sir Eltonom Johnom, da naprosto čudi kada su uopće uhvatili vremena da snime album. No željezo se kuje dok je vruće, jasno.

Kao što sam naziv sugerira, 2CELLOSi nisu izgubili ništa od svoje intuicije kako napraviti odlični crossover album. Već s debijem, jednostavno nazvanim “2CELLOS” klasičari-čelisti Luka Šulić i Stjepan Hauser pokazali su nama i svijetu da nipošto nisu čudo jednog hita (naranvno pričamo o “Smooth Criminal’ njihovoj YouTube uspješnici,  coveru  Michael Jacksonovog originala s kojim su se proslavili), nego da zaista imaju ono što izvođače vodi na sam glazbeni vrh. Budući da su ga i sami producirali, bilo je poprilično jasno da sve što će slijediti ne može biti lošije. U ovoj rundi producentski je volan preuzeo čuveni Bob Ezrin s kojim su 2CELLOSi čak i napisali jednu originalnu melodiju, vrlo vrijedan kompozitorski uradak – “Orient Express”.

“In2ition” možda nije daleko bolji album od prethodnoga, nedostaje mu  koherentnosti i balansa, odnosno ujednačenosti . S druge strane, na ovom su albumu momci pokazali čak drskiji odnosno hrabriji pristup odabiru pjesama koje su obradili nego što je to bio slučaj s debijem.  Novi pristup donio je i novosti u sadržaju: više nisu samo dva čela korištena kao jedini instrumenti na albumu, već su se tu našli i bubnjevi, električna gitara, koncertni klavir i ljudski  vokali. Naravno, ne sve to u jednoj pjesmi ili nešto od toga na svim pjesmama.

Ponovo smo dobili naelektrizirane, energične i nabrijane (brže) rock pjesme, kao i očaravajuće i emotivne sporije melodije.

Već sma činjenica da im Sir Elton John otvara album u Peter Greenovoj “Oh, well” je postignuće samo za sebe.  Čuli smo već nabrijanu “Highway to Hell” AC/DC-ja bezbroj puta, ali se ta verzija jednostavno ne može istrošiti iako je Steve Vai sa svojom gitarom ipak malo preprisutan u pjesmi. Dominic Howard, bubnjar Musea je komentirao “Supermassive Black Hole” na kojoj gostuje pjevačica i glumica, mlada Amerikanka Naya Rivera kao “ vrlo zanimljvu”, a ja kao osvjedočeni Muse fan mogu samo reći da se potpuno slažem.

“Technical Difficulties” Paula Gilberta i naročito “Voodoo People” The Prodigya su čak i ponabolje na albumu od brzinaca. Sa sporijim pjesmama je zanimljiv slučaj: moram priznati da je pop classic “Every breath you take” dobio novu dimenziju obrade za koju sam mislila je više posve nemoguća, obzirom da pričamo o pjesmi koja spada u one koje su najčešće korištene kao coveri  u povijesti popa, što obično rezultira kao najdosadniji dio nekog albuma ili jednostavno verzije. Isto vrijedi za prekrasno senzibilnu, ali jednako tako posve istrošenu “Candle in the wind”.  No, pravi spori dragulji na ovom albumu su “Clocks” i “Benedictus”. Konačno su 2CELLOSi napravili Coldplayevu pjesmu kako treba  (budući da je prethodni pokušaj s “Viva La Vidom” bio neuspješan), dovevši još jednog klasičara virtuoza, koncertnog pijanista  Lang Langa, kineskog Njujorčanina, da zakucaju “Clocks” za uspomenu i dugo sjećanje. “Benedictus” s druge strane pršti od najfinijeg “ručnog rada” na albumu. Karl Jenkinsova čuvena kompozicija krasno zaokružava album i daje mu onu notu božanskog i divno suptilnog pa makar i sam album ne bio takav u cjelini, uz sviranje čela preciznog poput britve.

Možete reći da 2CELLOS nisu smislili “toplu vodu” i da nisu prvi koji rade crossovere, klasične obrade rock i pop pjesama, niti u odjelu čelista. Njihova je ideja daleko od originalne (ako samo spomenemo  Apocalypticu kao jednu od). No, nitko prije 2CELLOSa nije doveo u crossover taj element prave virtuoznosti ne samo klasično obrazovanih muzičara, već i vrlo priznatih i uspješnih klasičnih muzičara kao što to sada čine 2CELLOS (možda ipak Maksim Mrvica do neke granice).

Također, nitko prije 2CELLOS nije se protegao na toliku širinu žanrova iz kojih odabiru svoje slijedeće radove za re-aranžiranje i koje, u velikoj većini učine kao da su njihove vlastite pjesme.

Upravo radi ta dva elementa, ako radi ničeg drugog zaslužuju svu pozornosti medija i naročito, svjetske publike.

 

Popis pjesama:

1. Oh, Well (ft. Elton John)  – Peter Green  cover

2. We Found Love – Rihanna cover

3. Highway to Hell (ft. Steve Vai) – AC/DC cover

4. Every Breath You Take  – Sting cover

5. Supermassive Black Hole (ft.  Naya Rivera) – Muse cover

6. Technical Difficulties  – Paul Gilbert cover

7. Clocks (ft. Lang Lang) – Coldplay cover

8. Bang Bang (ft. Sky Ferreira) – Sonny Bono cover

9. Voodoo People – The Prodigy cover

10. Candle in the Wind – Elton John cover

11. Orient Express

12. Il Libro dell’Amore (ft. Zucchero) (‘The book of Love’) – The Magnetic Fields cover

13. Benedictus – Karl Jenkins’ cover

Recenzija:  Anastazija Vržina, anastazija@venia-mag.net