Loading...

Svibanj 2010. – LACRIMAS PROFUNDERE: THE GRANDIOSE NOWHERE

LACRIMAS PROFUNDERE

The Grandiose Nowhere

(Napalm Records, 2010)

85/100

Dvije godine nakon albuma „Songs for the Last View“ njemački gothic rockeri Lacrimas Profundere predstavljaju svoj novi uradak „The Grandiose Nowhere“. Gothic entuzijasti sada mogu odahnuti jer Lacrimas Profundere i na ovom albumu ostaju dosljedni svom rock’n’sad zvuku i nastavljaju mračno i melankolično putovanje na stazama utrtim albumima „Ave End“, „Filthy Notes For The Frozen Hearts“ i već spomenutim „Songs for the Last View“. Tako i „The Grandiose Nowhere“ balansira između veličanstvene forme gothic rocka i nježnih balada koje će mnogi uspoređivati sa onima finskih The 69 Eyes ili HIM ali melankoličnijima od onih velikana The Sisters Of Mercy, gotovo na tragu duboke melankolije prepoznatljive u djelima Type O Negativea. Album je producirao John Fryer (HIM, Depeche Mode, Nine Inch Nails, Paradise Lost) pa stoga ni ne čude aranžmanska rješenja prožeta dubokom i mračnom depresijom koja podsjeća upravo na HIM ili Paradise Lost. No ipak, dojmu da ni veliki Fryer i njegovo producentsko umijeće nisu bendu donijeli toliko očekivani rast nego stagniranje u već istraženom i dobro poznatom zvuku ne mogu raspršiti ni pjesme poput  „All Is Suffer“, bonusa ovog albuma, u kojoj se pjevač Rob Vitacca toliko približio vokalnom savršenstvu nedavnog preminulog Petera Steelea (Type O Negative) da je gotovo zastrašujuće se, gotovo se nemoguće oteti. Jer Lacrimas Profundere, unatoč vrhunskoj produkcijskoj kvaliteti i pažljivo serviranoj dozi mračne melankonije kao i gorko-slatkim pjesmama poput „Be Mine In Tears“ ili „Dark Heart Serenade“, senzualnom dubokom vokalu i lovljivim gothic pjesmama na „The Grandiose Nowehre“ nisu predstavili ništa osim onoga što već dobro znamo kada je o njima riječ. Da je riječ o nekom drugom bendu smatrala bih to tragičnim, no kada se radi o Lacrimas Profundere nema sumnje da će im ovaj album konačno, nakon toliko godina truda, otvoriti vrata šire-međunarodnog tržišta. Jer album nije suviše ambijentalan, suviše melodičan ili suviše goth. Upravo je ono što treba biti. Album dirljivih melodijskih tekstura, dramatičan, mračan ali i treptav i svekolik. A u širokoj paleti tame koju donosi za uho će zapeti „Not For Love“ svojom živahnom aranžmanskom teksturom, razigrano staloženim vokalom i živim refrenom. Upečatljiva je i „The Fear of Being Alone“ uočljive piano linije i primjetnog ženskog pozadinskog vokala u odličnoj harmoniji sa sexy dubokim vokalom Roba Vitacce. Treba obratiti pažnju i na „No Matter Where You Shoot Me“ koja zatvara album jer to je pjesma koja pokazuje svu širinu talenta Lacrimas Profundere. Pjesma koja zvuči kao western na goth’n’sad način s vokalom u prvom planu…. Podsjeća pomalo na zaokret kojeg su na svom aktualnom albumu napravili The 69 Eyes sa pjesmom „Eternal“. Unatoč vječnim usporedbama i težnji za inovativnošću Lacrimas Profundere svojim će novim album zainteresirati sve one koji ozbiljno ne vole sunce, ali i mainstream fanove malo otvorenijih pogleda prema mračnijim stihovima jer „The Grandiose Nowhere“ album je koji kao da se nalazi na raskrižju i svakako je vrijedan pažnje.

službeni website: www.lacrimas.com

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *