Loading...

Ožujak 2010. – DARK TRANQUILITY: WE ARE THE VOID

 DARK TRANQUILITY

We Are The Void

(Century Media, 2010)

90/100

Dark Tranquillity je bend koji je istinski klasičan i nikada stvarno ne prestaje biti dobar.
“We Are The Void” je album koji je zaista nastavak onoga što se događalo na “Fiction” i “Character” ali mnogo više rafinirano i finije. Sve na ovom albumu zvuči nevjerovatno i uzdiže uobičajene, uhvatljive i razbijajuće rifove. Uopće je predivno zvučeci album.
Nije ništa poseban ali će vas natjerati da mlatite glavom, kosom i da vrištite uz Mikaeleve vokale. Pjesme na ovom albumu imaju mnogo više zvuka klavijatura i zvučnih efekata još od “Haven” albuma. Ovo dodaje tom gothic osjećaju na pjesmama kao što su “Dream Oblivion” ili na “Fatalist”. Ovo na neki način razbija monotoniju.
Što se tiče muzičke osnove benda, tu je i dalje Mikael Stanne kao glavni vokal. Njegovi vokali su isto nešto što će biti konstantno i dosljedno ovakvog benda bez razočarenja. Vokali koje on proizvodi nikada nisu previše visoki ili previše niski. Uvijek vodi pjesme u pravom pravcu gdje trebaju voditi i slušatelja. Savršeno su čisti kao i na prethodnom albumu. Nikada nisu fokus u cijeloj pjesmi i uvijek učini pjesmu još ljepšom za slušanje sa svojim bariton tonovima. Kao što sam već spomenuo klavijature i gothic utjecaj na ovom albumu kao još od 1998. tu je Martin Brändström. Dodaju još većem gothic osjećaju i mnogo je tamniji album od “Fiction”-a. Za razbijačke rifove i tonove na gitarama su zahvalni Niklas Sundin i Martin Henriksson. Doprinijeli su vrlo heavy i melodic utjecaju kao i uvijek. Praveći te rifove koji vam se zavuku u uši, to ćete uvijek moći očekivati od ovog benda. Po prvi put se na ovom albumu pojavljuju nevjerojatne bas dionice koje su djelo novog da tako kažem člana DT pošto on do sada nije sudjelovao u nastanku nijednog albuma, a to je Daniel Antonsson koji je dosao u DT kao EX gitarist fantastičnog Soilworka i Dimension Zero. Za vrlo “pjevljive” i tečnije bubnjeve na ovom DT albumu nego prije je zaslužan sam Anders Jivarp.
Jedna od najtamnijih pjesama na ovom albumu je sigurno “Arkhangelsk”. Ova pjesma počinje sa melankoličnom piano melodijom i gitarskim rifom, ali kada Mikaelov vokal uplovi dolazi još tamniji moment. Zvuk ove pjesme je nevjerojatno taman i jak ali opet i nekako kao kontrolirani kaos. Opća ocjena ove pjesme po meni je “najbolja pjesma na ovom albumu”.
“Iridium” ide ka totalno drugačijem pristupu. Ova pjesma je više atmosferski orjentirana nego bilo koja druga na albumu. Ali dobija nevjerojatan preokret u melodic/doom metal sa dodatkom kora. Ovo je još vrlo interesantna pjesma u tome da se uviđa odvojenost kora od stihova u stilu. Konstantan kao i uvijek, ovaj album neće razočarati. Bilo koji fan dobrog melodic death metala ili gothic metala će uživati u slušaju ovog albuma. I naravno ništa što će odbiti one koji su slušali ranija DT izdanja.
Kao jedini bend koji je ostao totalno veran i dosljedan Gothenberg zvuku, zadnji album koji je digao neku intrigu je bio “Damage Done” i uskoro dolazimo do 10-godišnjice izdanja. Što nam govori da su DT došli do momenta kada su vrlo komfortni u svom stilu gledajući na dio eksperimentiranja koji se događa na “We Are The Void”.
Ukratko: odličan melodic death metal sa dosta eksperimentiranja sa tamnijim i gothic zvucima…
Vrlo preporučljiv za slušanje jer će zahvatiti širu masu fanova metal zvuka i prosiriti DT maniju…

službeni website: www.darktranquility.com

 Recenzija: Bojan Ulv Krnjajić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *