Loading...

Veljača 2010. – HIM: SCREAMSWORKS – LOVE IN THEORY AND PRACTICE

 HIM

Screamworks: Love In Theory And Practice

(Sire Redrods/Warner Bros/ Dancing Bear, 2010)

90/100

HIM, bend koji me nepovratno osvojio svojim album “Razorblade Romance” iz 1999. godine tijekom je svih ovih godina bio jedan od onih koji se simpatiziraju, ako ne već zbog glazbenog izračaja koji su nakon spomenutog albuma pokušali promijeniti i uvelike, budimo iskreni, prilagoditi ukusu američkog tržišta, onda zbog iznimnih glasovnih mogućnosti Ville Vala i posebice dubine stihova koje piše. Njihov novi studijski uradak “Screamworks: Love In Theory and Practice” album je koji je HIM čekao od “Razorblade Romance” iako nemojmo osporiti kvalitetu pjesama poput “The Sacrament” ili “Fortress Of Tears” sa albuma “Love Metal”, “Rip Out The Wings of the Butterfly”ili “Killing Loneliness” sa “Dark Light” ili pak “Kiss Of Dawn” sa prethodnog “Venus Doom”,a svi ni koji su toliko dugo žudjeli za daškom skandinavske melankolije koju je HIM unio u naše živote – sada će sa “Screamworks: Love In Theory and Practice” konačno opet doći na svoje. Ovaj su album HIM snimali sa američkim producentom  Mattom Squireom  i čini se da su, baš kao i njihovi nešto iskusniji sunarodnjaci The 69 Eyes, ovim odabirom učinili pravu stvar i riješili se nekih iskušanih formula sa prethodnih studijskih albuma istovremeno publici ponudivši ono što u njihovoj glazbi i zvuku najviše vole.
Album otvara “Ode To Solitude” industrial bubnjevima koji uvdoe u zvuk poznat iz vremena ‘hair metala’ 80-ih i dovodi do vrlo pitkog refrena koji se vrti oko stiha “here’s to pain”. Slijedi ju “Scared To Death” mističnog piano uvoda koja aranžmanskim uvodom pomalo podsjeća na proslavljenu “Gone With The Sin” sa proslavljenog albuma “Razorblade Romance”. No ovdje je riječ o poppy pjesmi očito namijenjenoj dnevnim radijskim programima u kojima će slušatelje osvojiti stihom “I’m not afraid to say I love you”. Treća pjesma je ujedno i prvi single s albuma “Heartkiller” kojeg smo već imali prilike upoznati i koja glazbenim rješenjem upakiranim u linearni aranžman balansira između albuma “Love Metal” i “Dark Light” i zvuči apsolutno fantastično! “Dying Song” koja slijedi zbog svojeg je epičnog refrena gdje Villeov glas opet dolazi do punog izražaja, a koža se ježi od osjećaja koji prožima umiruću dušu jedna je od mojih osobnih favorita ovog albuma. A tomu pridonosi i impresivna gitaristička solaža koja upotpunjuje osjećaj bola i melankolije. “Disarm Me (With Your Loneliness)” nastavlja sa prethodnom niz melankolično-bolnih pjesama koje opisujemo kao ‘love metal’, a istovremeno zvuči i kao pjesma koja bi se mogla uvrstiti u najromantičnije trenutke nastavka popularne filmske vampirske sage jer ima svu snagu melodije koja može nositi jedan soundtrack. Također jedna od favorita! “Love The Hardest Way” vraća tempo albuma na nešto snažnije bitove, što gitarističke, što klavijaturističke, a Villeov vokal od gotovo plačljivo-romantičnog prelazi u mirno izbalansirano energičan. “Katherine Wheel” koja slijedi nastavlja raspoloženje prethodnice. Atmosferični stihovi i fenomenalno izbalansiran Villeov glas kojeg prati orkestralna dionica i tek djelomice prekidaju gitarski rifovi čine jednu od najboljih pjesama na albumu. A u tim nekim trenucima kada posežete za dubokim i melankoličnim trenucima ‘love metala’ i u svojim playerima zavrtite HIM nesumnjivo će vas osvojiti stihovi: «”These are the things that you make me do”. “In The Arms Of Rain” koju otvara pomalo psihodelična piano dionica jedna je od najlovljivijih pjesama na albmu i svojim će aranžmanom će osvojiti sve one koji su se, poput mene, na prvi pogled zaljubili u “Killing Loneliness” na albumu “Dark Light”. “Shatter Me With Hope” je najžešći moment «Screamworksa» no unatoč pomno isplaniranim riffovima još uvijek pjesma koja će biti u prijateljskoj vezi sa radio postajama. “In Venere Veritas” otvaraju riječi: “Let’s all aparat together now”…. zvuči kao dobri stari HIM, zar ne? Pjesma koju bih mogla okarakterizirati kao ‘club-friendly’ ipak ne zvuči kao zlatno doba ‘Razorblade Romancea’ već je jedna od naj-pop pjesama na albumu. Svejedno vrlo slojevita i s vokalnim varijacijama koje će vas osvojiti. “Acoustic Funeral” otvaraju klavijature koje zvuče poput melodije iz glazbene kutijice, a na ovaj uvod nadovezuje se uvijek iznova fascinantan Villeov glas koji će uskoro ovu ramatičnu pjesmu pretvoriti u jednu od najsnažnijih na albumu. Ne baš 100%-na balada no svakako jedna od najnježnijih na albumu. I zbog gitarskog rifa koja podsjeća na zlatno doba Guns N’Roses svakako jedna od favorita! “St. Valentine” otvara drum n’bass dionica koju slijedi živahno pjevni refren, pa malo riffova i stalno spomninjanje sv. Valentina…… pjesma koja upravo zbog dobro izbalansirane filozofije ne pretjerano pametnih sithova – funkcionira! “Smoother A Heart” donosi elektroničke bubnjeve i zvuk koji je osvajao u 80.-ima dok Villeov jedinstvena vokalna linija donosi atmosferu horor filma iz spomenutog vremena. Pjesma bogatog aranžamana drugačijeg od svega što smo od HIM-a navikli i jedna od najboljih na albumu, ali i pjesma koja će probuditi neke kritičke duhove.
Iako su predvodnici ‘love metal’ scene sa albumom “Screamworks: Love In Theory and Practice” ostvarili jedno od svojih  najkompletnijih studijskih rješenja i objavili, nesumnjivo, jedan od najboljih albuma u tom pravcu u godini koja je tek na diskografskom početku, i unatoč tomu što su zahvaljujući producentskim sposobnostima Matta Squirea svoje skladbe doveli gotovo do glazbenih vrhunaca kompletni dojam koji ostavalja najnoviji HIM-ov uradak pažljivo izbalansiranih synthova je u jednom segmentu nepotpun. Naime, aranžmanska rješenja slijepo se prate iz pjesme u pjesmu što se od predvodinka jednog glazbenog žanra baš i ne očekuje. No, srcedrapajuće trenutke i one ispunjene samoćom zasigurno ćete ispuniti ovim albumom. A on to i zaslužuje!

službeni website: www.heartagram.com

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *