Loading...

Listopad 2008. – ANATHEMA: HINDSIGH

ANATHEMA

Hindsigh

(Kscope / Peaceville, 2008.)

(97/100)

Uzimajući u obzir u kolikoj je mjeri rad Anatheme nakon albuma “Eternity” usmjeren ka akustičkom izdanju kao i to da su braća Cavanagh samostalno ili zajednički odsvirali mnoge akustične koncerte pravo je čudo da “Hindsight” nije objavljen i mnogo ranije. No čini se da braća Cavanagh uistinu znaju odabrati pravi trenutak jer uz činjenicu da u mračne i prohladne jesenje večeri nema boljeg albuma od akustičnog pravovremenost ovog izdanja uvelike opravdava i mnoštvo nepogrješivo balansiranih pjesama koje su sada objavljene u novom akustičnom ruhu.
Na albumu se nalazi 10 pjesama koje su svojevrsni presjek Anathemine karijere jer izvorno dolaze sa albuma “Eternity”, “Alternative 4”, “Judgement”, “A Fine Day To Exit” i “A Natural Disaster” a zatvara ga nova, do sada neobjvljena, pjesma
Sestra bubnjara Johna Douglasa, Lee izvanredno je otpjevala ženske dionice na albumu dok istovremeno akustična gitara, piano i perkusija te izuzetan glas Vincenta Cavanagha bez imalo poteškoća uvode u toplu, intimnu i emotivnu atmosferu.
Pa iako vjerujem da se glavnina fanova neće naći iznenađena ovim nevjerojatnim unplugged izdanjem Anatheme zasigurno će biti i onih koji će ovom albumu uputiti samo sumnjičavi pogled i zaobići ga ne osvrčući se na to da Vincent i Danny Cavanagh i kada ne sviraju sa Anathemom vole, zajedno ili odvojeno, odvirati akustične koncerte u malim prostorima i da pritom pjesme koje originalno izvodi Anathema zvuče naprosto nevjerojatno.
Tako zvuči i . Melodije su još uvijek iste i svima poznate. A semi-akustične verzije, jer ovdje se još uvijek čuju elektirčne gitare, istinske su lijepe i duboke. Pjesme kao što su “Flying” ili “One Last Goodbye” sada granice emotivnosti pomiču do maksimuma a dodatak melankoličnog čela u pjesme ne samo da je unio dašak inovativnosti u akustične aranžmane nego je pridonio i svježini albuma koji je s jedne strane naglasio melankoliju a s druge je u potpunosti ugušio.
“Hindsight” je album koji je nedostajao u Anatheminoj diskografiji i svaki fan ovog benda u njemu će pronaći neki novi, do sada neotkriveni aspekt kako Anatheme tako i, možda i na vlastito iznenađenje, sebe. A pjesma “Unchained”, ako odražava buduća kretanja Anatheme, govori da je bend na pravom putu.  

www.anathema.ws
www.myspace.com/weareanathema

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *