Loading...

Listopad 2006. – LAIBACH: Volk

LAIBACH

Volk

(Mute Records/EMI/Dallas, 2006)

9/10

Laibach su jednom prilikom izjavili: “Pop glazba je za ovce, a mi smo pastiri prerušeni u vukove”.Novi Laibachov album je svojevrsna kritika i komentar današnjoj pop kulturi, kroz 14 pjesama inspiriranih nacionalnim himnama.
Iako oni sami tvrde kako su ovo pop pjesme, daleko su od bilo kakve povezanosti sa pop i mainstream glazbom.
Na novom albumu nema niti jedne potencionalne hit stvari kao što je bila ŤTanz mit Laibachť s prošlog WAT albuma.Ovdje ima puno eksperimentiranja, u nekim stvarima je primjetan utjecaj neofolka iako nije baš pretjerano izražen.
Dakle, Laibach je stvorio jedno umjetničko djelo koje se zasigurno neće svima svidjeti, ali onima koji cjene njihovu umjetnost hoće.Laibach su oduvijek bili puno više od samo glazbenika, prvenstveno avantgardni umjetnici. Svaki njihov album je bio konceptualno, vizualno i glazbeni drugačiji, poznati su po eksperimentiranju.
Album dolazi i u ograničenom izdanju u obliku knjige od 32 stranice na kojima se nalaze nove Laibachkunst slike i objašnjenja svake pjesme.
Highlight albuma je definitivno himna NSK države koja je kompletna u neoklasičnom stilu i potpuno odudara od ostatka albuma.Ostalih 13 pjesama su inspirirane državnim himnama, uključujući Ameriku, Njemačku, Izrael, Vatikan, Sloveniju, Englesku. Za englesku himnu inspiracija im je bila “God Save the Queen” od Sex Pistolsa. Na nekim pjesmama imaju i gostujuće umjetnike iz države čiju su himnu obradili.
Teško je biti objektivan kod ocjenjivanja Laibachovih radova, neki ih vole, neki ih ne podnose, sredine nema.Meni su Laibach uvijek bili zanimljiviji kao institucija, kao umjetnici i osnivači NSK države nego glazbeno.Iako im je glazba daleko od loše, naprotiv, glazba im je oduvijek bila avantgardna, ali to nekim ljudima jednostavno ne odgovara.Dakle, ovo nije album koji bi se mogao slušati na partyima jer jednostavno nema niti jedne klupske stvari.Neki će biti razočarani, neki oduševljeni.Ovo nije album kojeg bi netko poželio slušati cijele dane, samo u određenim raspoloženjima. Album ima doista umjetničku vrijednost i ocjena je čisto objektivna.

www.laibach.nsk.si

Recenzija: Electropolis

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *