Loading...

Veljača 2006. – DEATHSTARS: Termination Bliss

DEATHSTARS

Termination Bliss

(Nuclear Blast/Trolik, 2005)

85/100

Kada su 2003. objavili svoj album prvijenac “Synthetic Generation” Deathstars su munjevitom brzinom osvojili ne samo skandinavske nego i njemačke poklonike industrial zvuka što im je vrlo brzo otvorilo vrata i u ostatak Europe. Istoimeni video spot pojavio se na DVD kompilaciji “Beauty In Darknes” (Nuclear Blast) te pomogao da Deathstars postanu jedan od najzanimljih novih bendova zbog svog upečatljivog imagea, zamislite video spot sa četiri Marilyn Mansona! Slijedile su turneje među kojima treba izdvojiti onu sa Paradise Lost. Znači njihov uspjeh nije nimalo slučajan jer “Synthetic Generation” spoj je svih dotadašnjih vrhunaca industriala. Kada spojite, Marilyna Mansona, NIN i Rammstein i dodate im primjerenu dozu Sistersa i dvije kapljice black metala “et voila” – nova formula za uspjeh!
Danas odijeveni u vojne odore koje asociraju na ruske uniforme iz doba komunizma (nameće se asocijacija sa imenom Deathstars – komunizam), ova švedska četvorka sa neprirodnom opsesijom za uništenje i kaos donosi album “Termination Bliss” opisan kao industrial koji neodoljivo graniči za gothic rock okruženjem. Čini se da su Deathstars i ovaj put mnogo slušali Marilyna Mansona, Rammstein i “Vision Thing” The Sisters Of Mercy te se predozirali Vertigo stripovima što ih nije strah pokazati. Ali više od toga impresionirala me njihova nepopustljivost i osjećaj za pop udicu. Baš kao i na “Sythetic Generation” Deathstars su uspjeli, između sporih i dosadnih pjesama, isproducirati pjesme koje su i više nego potencijalni hit, i to ne samo za Nijemce dok se njihovog vrhunski isproduciranog klavijaturističkog zvuka ne bi se posramili ni švedski pop velikani Melody Club. To opet ne začuđuje jer album je producirao Stefan Glaumann poznat po svom radu sa Rammsteini Clawfinger. No, za razliku od “Synthetic Generation” gdje im je bilo dopušteno napraviti i pokoju pogrešku Deathstars su sada nepogrješivi. Na “Termination Bliss” svaka pjesma pogađa izravno u središte. Tako već prva pjesma “Tongues” sa čvrstom produkcijom gotovo graniči sa perfekcionizmom. Slijedi je melodična “Blitzkrieg” i više nego samo na tragu Rammsteina koja je nesumnjivo jedna od najzanimljivijih pjesama na albumu dok je “Play God” jedna od onih pjesama koja će slušatelje hipnotzirati i natjerati ih da je tjednima slušaju iznova. Jedan od definitivnih vrhunaca albuma je gorka i mračna “Cyanide” u kojoj Whiplasher pjeva: “Let the dark do what the dark does best…”, a prati je i odličan fantazmagorični video.
Jedini nedostatak ovog pomno osmišljenog albuma je prilično ujednačeni tempo koji se provlači kroz svih jedanaest pjesama a zbog kojeg neke pjesme gube na zanimljivosti. No zato su brze pjesme poput “Death in Vogue” jače nego prije a sporije tempirani uratci poput “Trinity Fields” teže će se zaobići. Na limited edition izdanju se kao bonus track nalzazi remix pjeme “Blitzkrieg” kojeg je napravio ni manje ni vise nego nama dobro poznat Mortiis.
“Termination Bliss” ne može se nazvati inovativnim izdanjem no to je album koji bend uzdiže na novu razinu. Ako se ne dogodi priča sa samouništenjem, samo je nebo granica za Deathstars!

www.deathstars.net 

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *