(Wind-up Records, 2011.)

7/10

Negdje u isto vrijeme kada su Guano Apes proživljavali vrhunce svoje karijere s druge strane oceana, u Sjedinjenim Američkim Državama, na put ka vrhu krenuo je Evanscence predvođen zavodljivim i pitkim glasom izvanredne Amy Lee. Njihov prvi album ‘Fallen’ prodan je u više od 14 milijuna primjeraka diljem svijeta, a zahvaljujući melankoličnim kao i rockersko nabrijanim melodijama te alternativno darkerskom imageu glavne vokalistice, Evanescence vrlo su brzo postali miljenici Gothic populacije koja je posebice prigrlila pjesme ‘My Immortal’ i ‘Lithium’. I taman kada se činilo da su Evanscence nezaustavljivi na putu do zvijezda bend je objavio razlaz i gotovo preko noći nestao sa scene. Pet godina kasnije, Evanescence se na scenu vraćaju sa istoimenim albumom koji će svjetlo dana ugledati 11. listopada.

Album otvara skladba ‘What You Want’ koja s pravom povlači paralelu sa već spomenutim Guano Apesom jer radi se o pjesmi koja će do gotovo surealnih granica približiti glazbeni izričaj ova dva benda predvođena sa dva iznimna ženska glasa. I već je pri samom otvaranju albuma jasno da Evanescence ovaj puta iza sebe ostavljaju Gothic predznak i priklanjaju se čistom rock zvuku ciljajući vjerojatno na još širu publiku koja će se pronaći u aranžmanskim rješenjima čiju će jednostavnost prikriti raspon glasa i pjevačko umijeće fantastične Amy Lee.

‘Made Of Stone’ donosi tračak metala koji se probija kroz aranžmanski ‘radio-friendly’ prilagođenu glazbenu priču. Ova je skladba dobar primjer kompromisa između onoga što publika želi i onoga što žele radio postaje koje će, u to ne treba sumnjati, odigrati važnu ulogu u povratku benda na svjetsku glazbenu scenu.

‘The Change’ je pjesma koja u prvi plan stavlja Amy Lee i iako u početku teži tomu da postane jedan od sentiš-klasika pjesma se razvija u solidnu mainstream polubaladu koju od upadanja u monotoniju spašava pozadinska igra klasičnih instrumenata koji se za zvučni primat ‘bore’ sa električnim gitarama čiji je zvuk brižno izbalansiran u pop-rock zvuk kojega će rado zavrtiti i MTV.

‘My Heart Is Broken’ prvim će taktovima zavarati mišlju da je prva prava balada na albumu no ruho u koje je odjevena vrlo je slično prethodnoj pjesmi samo što je u ovoj i glas Amy Lee pomalo izbalansiran i smiren kako bi zvučao uvjerljivije i snažnije u priči o slomljenom srcu koja, uvjerili smo se toliko puta do sada, uvijek ‘pali’.

‘The Other Side’ donosi nešto žešči i čvršči zvuk i već na prvo slušanje zvuči vrlo obećavajuće. Amy Lee ovdje čini vokalni zaokret i svoj glas tonalitetom neznatno no ipak primjetno spušta dok se istovremeno i gotovo neprimjetno aranžman pretače u čisti rock sa pokojom metal notom.

‘Erase This’ nastavlja u pop-rock tonu s naglašenim klavijaturama koje prate snažno i uvjerljivo pjevanje.

‘Lost In Paradise’ prva je prava balada. Konačno! Ako ste do iznemoglosti slušali ‘My Immortal’ koja vam se nepovratno zavukla u srce, ‘Lost In Paradise’ pjesma je za vas. Amy ovdje blista ne samo vokalno već i emotivno dok ju prate klavir i orkestralni aranžman koji negdje oko druge minute prerasta u snažnu rock baladu što ovu pjesmu čini jednom od posebnijih na albumu.

‘Sick’ počinje dramatično no na kraju ipak prerasta u ne suviše inovativnu mainstream rock pjesmu koju definitivno spašava Amy kojoj se u refrenu pridružuju jednako dobri back vokali.

‘End of Dream’ još je jedna u nizu rockerica kojima odiše ovaj album. Kao i prethodna ne donosi ništa novo i inovativno no vrlo lako klizi niz uho i nakon samo nekoliko slušanja uhvatiti ćete se kako je pjevušite onako usput dok nešto obavljate po kvartu.

‘Oceans’ od pop klasika izvlače snažne bubnjarske dionice na koje se nadovezuju majstorski uklopljene gitarske dionice koje bi, da ih aranžman nije izbrusio i ublažio, zvučale doista impresivno.

‘Never Go Back’ prva je ‘sirova’ skladba na ovom albumu i jedna od onih zbog koje su Evanescence visoko kotirale i kod metalu naklonjene publike. No unatoč tomu u prvom je planu Amy koja bi, čisto da album ne upadne u monotoniju, u pokojoj pjesmi primat mogla dati i ostatku benda.

Album zatvara ‘Swimming Home’ koja punim plućima udiše maniru pop balade. To da Amy opet pjeva besprijekorno ne treba posebno naglašavati.

Kao i na samom početku spomenuti Guano Apes, i Evanescence sa svojim će se novim albumom vratiti na scenu. Fanovi će album zavoljeti i rado slušati no oni koji su Evanescence voljeli zbog njihove mračne note koja ih je sljubila sa Gothic populacijom ovaj album neće svrstati u jedan od vrijednih spomena u Evanescence diskografiji. Amy Lee, kao i uvijek, zvuči besprijekorno, njezinom pjevanju teško je pronaći manu no album, unatoč tomu, zvuči suviše jednoliko, na trenutke montono, bez pravih aranžmanskih rješenja koja će u slušatelju probuditi buru emocija i natjerati ga da album posluša opet, i opet, i opet iznova.

Evanescense su, zahvaljujući sterilnim aranžmanima sa kojima se očito žele ugurati u sve radijske programe, a ne samo u one alternativnog predznaka, izgubili i dio svoje glazbene osobnosti svrstavši se time u red prosječnih rock bendova nadprosječnih i, ovaj puta nažalost, neiskorištenih glazbenih širina. Amy Lee posjeduje jedan od najosjećajnijih i najizražajnijih ženskih glasova na sceni koja je Evanescence vinula u zvijezde i uistinu  je šteta što zbog suviše očite želje za svekolikim komercijalnim uspjehom njezin glas nosi cijeli album ne dopuštajući ostatku benda da istinski zabljesne, a upravo je to na trentuke zaista zamorno.

No svakako je dobro da su se Evanscence vratili jer ukoliko si u budućnosti dopuste malo hrabrosti imaju još dosta toga za reći.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)