Insomnium-Shadows-of-the-Dying-Sun1Izdavač: Century Media Records
Objavljeno: 28. 4. 2014.
Žanr: melodični death metal
Ocjena: 8/10

U zadnje vrijeme kad su se na sceni izredali nešto slabiji albumi, singlovi i sl., globalno gledano, posljednji album Finaca Insomnium pod nazivom „Shadows Of The Dying Sun“ jedno je od kvalitetnijih izdanja koje sam čula. Od prethodnog albuma „One For Sorrow“ prošlo je tri godine, a bend je promijenio gitarista, umjesto Ville Vännija, gitarističke dužnosti preuzeo je Markus Vanhala. Sve je to utjecalo na zvuk novog albuma, koji ne zaostaje za svojim prethodnicima. Album je vrlo atmosferičan i inkorporira, osim melodičnih death metal obrazaca, doom i pomalo gothic utjecaje na ovom albumu.
Prva kratka pjesma „Primeval Dark“ uvod je u cijelu priču, ali kako album ide dalje, tako se stupnjevito gradi atmosfera i intenzitet kroz svaku pjesmu. Na „While We Sleep“ ne nedostaje melodičnosti i nepredvidljivih gitarskih pasaža koje cijenimo kod bendova ovakvog tipa. Prvi gitarski solo pred kraj ima eksperimentalan karakter što ovu izvrsnu pjesmu za koju je i snimljen prvi spot, još više osnažuje, a virtuozni metalski solo na kraju zaokružuje cjelinu na najbolji mogući način. Riječi su me se također dojmile, čim čujete prvih nekoliko stihova: „When your heart gives up, your love collapses. When they have that, never lest going to stare no more.?“ itd., jednostavno želite slušati i dalje i pitate se sa zanimanjem kako će se zvuk razvijati dalje. Dinamična i bijesna „Revelation“ s pamtljivim melodičnim upadima i uvjerljivim growlom, čak uvjerljivijim nego u nekim drugim pjesmama na albumu, pridobit će poklonike melodičnog death metala najpoznatije gothenburške škole koja je začela takav zvuk. U refrenu vokal posebno dolazi do izražaja: „I hear the unsaid thoughts/The silence through the storm/I speak without the words/With unbound soul/I’ll bring forth the Sun/And Hand over the Moon/I’ll hide the evening stars/And fold them in your heart“ kao i u nekim pripovjedačkim dijelovima. Solaže u ovoj pjesmi će svakog malo zahtjevnijeg slušatelja povesti na nezaboravno putovanje ka moru melodija i poželjet će još više. A to će i dobiti u sljedećoj „Black Heart Rebellion“ u kojoj snažni guturalni vokali Niiloa Sevänena uvjerljivo slijede zahtjevnu strukturu pjesme koja se opet pred kraj primiruje u gitarskoj interpretaciji.

Ovom odličnom i uzvišenom glazbenom komadu koji budi adrenalin, rekla bih da puno doprinose bubnjevi. Nešto sporija i otegnutija „Lose To Night“ ima puno emocije, ali je na mene ostavila slabiji dojam nego neke njezine prethodnice. Klavirski odjavni solo na kraju je za svaku pohvalu, ne bi bilo loše da su više klavirskih melodija ubacili. Sve u svemu, krajnji rezultat je i više nego pozitivan jer ova pjesma ima jedan od možda najjačih refrena na albumu i gothic utjecaje koji odmiču od tipičnosti death metal struktura koje će neki možda očekivati. Nakon nje slijedi uz „Revelation“ moj drugi favorit na albumu „Collapsing Words“. Slojevitost gitara opet se očituje u refrenu, a staccato melodije i rifovi krase osnovnu strukturu.
Vokal ide iz krajnosti od nešto višeg do dubokog hrapavog. Odlično skladana pjesma čijom se strukturom ne bi posramili ni neki od predstavnika sličnog zvuka iz susjedne Švedske. Imamo osim brzih i agresivnih, ali dobro organiziranih gitarskih pasaža, i nekoliko sporijih dijelova koji još više povećavaju estetiku, kako se pjesma bliži svom kraju. Svakako preporučam, od početka do kraja, ova pjesma se sluša bez ikakvih argumenata. Sljedeća „River“ ima dominaciju bubnjeva i opet slojevitih gitara, a njezina posebna karakteristika je ispreplitanje poluakustičnih dijelova sa bješnjim distoriziranijim.

Bubnjevi su očaravajući, a da ne govorim o čistim vokalima Villea Frimana, koji je ovdje zbilja iznio prave emocije. Na „Ephemeral“ će ljubitelji melodičnog deatha opet doći na svoje jer se grubi vokali bore za prevlast, ali na dobar način, nad melodičnim gitarama i opet istaknutim bubnjevima iza kojih si je Markus Hirvonen opet dao oduška. „The Promethean Song“ opet krase sjajni clean vokali i nešto sporiji doom/gothic tempo u kojem će više uživati oni koji više cijene taj aspekt bendovog skladateljskog pristupa. Izmjena hrapavih growl i clean vokala sigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim, kao ni odličan gitarski solo neposredno prije posljednje čiste vokalne izvedbe na kraju. „Shadows Of The Dying Sun“ stvara sličnu atmosferu, također imamo izmjene različitih tipova vokala, a to je i melodički jedna od najkompletnijih pjesama na albumu. Puno crescenda, osjeća se da se bas i gitarski akordi pretaču jedni u druge.

Nakon što album poslušate nekoliko puta, pogotovo ako otprije volite ovaj bend, neko će vrijeme biti redoviti stanovnik vašeg CD ili mp3 playera. Ovaj je album još jedan dokaz koliko su članovi Insomniuma usklađeni, vjerni tome što sviraju i da im je zvuk iz albuma u album konzistentan čime su doista zaslužili moje poštovanje.

Popis pjesama:

1 The Primeval Dark
2 While We Sleep
3 Revelation
4 Black Heart Rebellion
5 Lose To Night
6 Collapsing Words
7 The River
8 Ephemeral
9 The Promethean Song
10 Shadows Of The Dying Sun

Recenzija: Buna Bernarda Juretić