IN FLAMES

A Sense Of Purpose

(Koch Records, 2009.)

(80/100)

In Flames su jedni od pionira Gothenburškog  zvuka melodic death metala, i izdali su mnoge izvrsne albume tijekom godina. Opet su promijenili izdavačku kući, i Koch Records izdaje njihov posljednji trud.
“A Sense Of Purpose” je šokirajući low blow za drugu grupu ljudi ovdje kako In Flames nastavljaju gurati prema dvanaestogodišnjem, crno obojenoj granici, noseći se sa samostalnim tržištem – i ovoga puta na naćin koji je zasigurno kap koja je prelila čašu i neće biti tolerirana kod dugoročnih fanova. Pjesma “The Mirror’s Truth” započinje album u mediocre formi i oko prve minute u “Disconnected” imamo jači tempo i intenzitet koja je jedna od jedinih svari koju In Flamesi rade ovih dana, ali samo kada odani fanovi to ćuju, tempo i privlačnost benda su se skrili iza brijega i da . “I’m The Highway” ima nešto u tome, ali općenito “A Sense Of Purpose” je album sa mediokritičnošću i nerviranjem. Gitarski riffovi i zbuk je neinspiriram kako neinspirirano je, obično sa nekim dull tempom. Andersov vokal je jedinstven i porepoznatljiv kao i uvijek, samo sa velikim rubom cmizdrenja i ljutih teenagera nabacanih tamo – riječi pristaju vokalnom stilu, ali to je kao recimo izmet pristaje toaletu kada se publika nada kvalitetnom albumu, intenzivnom modernom metalu. Najsmiješnije i reprezentatljivije u In Flames direkciji su “The Chosen Pessimist” sa pretencioznim naslovom, dugim trajanjem, riječima koje su trebale biti duboke i imati značenje ali ispale su plastićne i umjetne, i predvidljivom strukturom koja okreće heavy prema kraju. Slušajući “A Sence of Purpose” nedostajali su mi stari In Flames. Puno agresivniji s bržim ritmom. Ali In Glames glazbeni talenti su daleko od prosuđivanja, odkad su još sačuvali svoj zvuk. Kombinacija brzih i laganih glazbenih tempa, kombinacija padova i jakih prffova, pa to je sve metal, nije li?

www.inflames.com

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net