(Mute Records/Dallas, 2010.)

Tri i pol godine nakon prvog albuma, postava Nicka Cavea s Bad Seeds-ima snimila je drugi album u okviru side-projecta Grinderman. Jednostavno nazvan Grinderman 2, album donosi devet novih pjesama, stilski ponešto drukčijih od onih s prvog albuma, no jednako komercijalno ne baš prihvatljivih. Štogod Cave napravio, sam ili s ekipom, u pravilu nije namijenjeno širokim masama. Usprkos zahtjevnosti njegove glazbe, uvijek postoji vrlo pristojan broj ljudi diljem svijeta dovoljno rafiniranog ukusa da bi znao cijeniti to što on radi. Ono što on i Bad Seeds-i rade pod imenom Grinderman nekako nije za svakoga, bend je i sam naglašavao da su svjesni toga i da ne očekuju neki osobit komercijalni uspjeh s ovim projektom. Na albumu ima općenito pitkijih pjesama, poput „Palaces of Montezuma“, pjesama koje se bez problema mogu vrtiti na nekom srednjestrujaškom radiju, ali album kao cjelina traži malo koncentriranijeg slušatelja koji je voljan posvetiti mu nešto više svog vremena. Definiran kao alter/garage rock s dosta eksperimentiranja, riječima članova benda i psihodeličan, Grinderman 2 je nešto zahtjevniji od prosječnog uratka žanra, ali zato krije i neke zaista zanimljive pjesme; u mom slučaju to su „Worm Tamer“ i „Evil“. Album je dosta uravnotežen, bez na prvo slušanje izrazito dobrih ili loših pjesama, pa je zapravo samo stvar ukusa što će vam se više svidjeti. Vrijedi istaknuti i „Heathen Child“, odabranu za prvi singl, za koju je snimljen vizualno fino pomaknut spot. Album prati i općenito vrlo dobar artwork, osobno mi je zanimljiviji od onoga napravljenog za prethodnik. Za Grinderman Cave piše kraće i manje razrađene nego inače, odmjereno sirove stihove koji se odlično uklapaju u glazbu. Grinderman možda nije moje omiljena Caveova inkarnacija, ali njegovoj poeziji i glasu svakako vrijedi posvetiti pažnju u svim dostupnim verzijama, pa tako i u ovoj.

Recenzija: Sara Profeta
sara@venia-mag.net