(Aquarius Records/Spoona, 2010)

žanr: rock, pop

6/10

„Vidim što vidim“ je odličan album za bend kojemu bi to bio album prvijenac.  No ne i u ovom slučaju. Ovo je Grettin drugi album, no šteta što nije prvi.  Novi bendovi se prečesto i previše naslanjaju na neke svoje uzore pa se obično to „raščisti“ tijekom prva dva albuma, na žalost ne i u Grettinom slučaju.

Možda ni Boa niti Urban nisu njihovi uzori ali sure like hell djeluje tako.  Malo previše na Bou, toliko da to već prelazi u copycat a ne samo u sljedbenike stila, tako da je teško vjerovati da  to Gretti nije bilo u planu. Na prvom albumu „Fanatik“ vokal se nije uklapao u glazbu, a sad se savršeno uklapa ali je krajnji umjetnički rezultat dosta upitan s obzirom na maloprije rečeno.

U stvari trebam biti iskrena i reći da imam problem s dijelom zvanim „Boa“. Iako prilično hvaljen, po meni taj bend spada u bez iznimke jedan od najdosadnijih bendova koje je naš rock imao.  Možda radi meni iritantnog vokala,  u boji, obliku i izvedbi. I onda dođe Gretta, mladi zagrebački bend  s svježinom i nekom snagom koja obećava i onda sve to završi u „Boa“ obliku. Pa se još jednom ponovi, samo dorađeno,  s „Vidim što vidim“.

Trebalo mi je mnogo truda da iz „uha“ maknem taj sindrom  i da ovaj album odslušam bez predrasuda.  Na kraju mi je uspjelo – „Vidim što vidim“ je generalno dobar album, ali bi bio mnogo bolji da se kvartet malo više trudio biti manje sličan drugima a više sebi. Naročito pjevač i način kako pjeva. No tu već ulazimo u moje zamjerke s početka.

Ako to zanemarimo, ostaje nešto važnije:  da bi neki album bio u cjelini besprijekoran oba sastojka moraju biti dobro odrađeni:  glazba i tekstovi. Tekstovi na „Vidim što vidim“ većim dijelom djeluju kao da su načrčkani zato da glazba ima pjevni dio. Jer  nisu niti lirika, poezija, niti su angažirani ili buntovni, niti su „umjetničko neshvatljivi“, jednostavno su prečesto bez mnogo smisla naslagane riječi, a ne možeš ih ignorirati kada su tako razumljivo otpjevani na hrvatskom.

Solidni  su na nekoliko pjesama („Gubim sjaj“, „Svaka čast“, „Vidim što vidim“ i „Istine su laži“) i te su se pjesme odmah lako uzdigle od ostalih kao zaista dobra četvorka, što znači da sljedeći put Grettu očekuje malo puno više rada i po tom pitanju.  Čini mi se da ideja imaju dovoljno, samo da nikako da one izrone na pravi način. Pravi primjer je „Sami protiv svih“: ideja da se stavi na početak govor Martina Luthera Kinga nije niti originalna niti rijetka, ali je dobar početak za razradu neke dobre ideje. Ideja se negdje usput totalno izgubila jer je tekst bez ikakve veze sa vezom totalno sprčkao potencijalno dobru stvar („Sami protiv svih, i plešemo“)  – pobogu čemu onda stavljati Kinga na početak ako nemaš ništa pametnog za reći?

O Gretto, trećim albumom ima da rasturate u cjelini. Sve što ovaj bend treba je naći svoj put jasno iscrtan, jer on to sada nije, ili ga barem nama nisu znali nacrtati. Ipak, očekujem velike stvari od ovoga benda.  Što prije, to bolje.

 

Popis pjesama:

1. Gubim sjaj  *

2. Kako sada da ti kažem

3. Unatrag

4. Pogrešno za tebe

5. Biti sam

6. Mi smo najbolje

7. Svaka čast *

8. Čudan san

9. Sami protiv svih

10. Vidim što vidim *

11. Istine su laži *

 

Recenzija: Anastazija Vržina, anastazija@venia-mag.net

Recenzija je originalno napisana za www.soundguardian.com.