Žanr: Power Metal
Ocjena: 9/10       

Neki bendovi kroz svoju dugogodišnju karijeru stalno mijenjaju žanrove i svoj glazbeni izričaj, te uvijek traže nešto novo (npr. Anathema), dok drugi bendovi od početka karijere izaberu stil glazbe i zvuk koji će ih pratiti i sa svakim novim albumom pokušavaju svoj zvuk dovesti do savršenstva, a Grave Digger je primjer takvog benda. Majstori tematskih albuma nas nakon škotskih bitaka za neovisnost i zgoda vitezova okruglog stola sada vode na put kroz grčku mitologiju i moram priznati da zvuče izvrsno.

Postavu Grave Diggera čine frontmen i jedini stalni član postave, Chris Boltendahl koji je sa svojim karakterističnim glasom zaštitni znak benda. Ostatak čine dugogodišnji članovi benda Jans Becker na basu, Stefan Arnold na bubnjevima, Hans Peter Katzenburg na klavijaturama, te relativno novopridošli gitarist Axel Ritt.

Clash of the Gods je 16 studijski album Grave Diggera i na njemu je, kao što sam spomenuo, tema grčka mitologija. Meduze, kiklopi, bogovi i heroji su zapakirani u standardni zvuk Grave Diggera uz povremene dodatke zvuka Grčke. Ako očekujete nešto novo i revolucionarno u žanru onda ovo nije album za vas, no ako volite Grave Digger oduševit će te se albumom. Ima dobar tok i izvrsnu progresiju od početka do kraja, nije zamoran ni dosadan ni na trenutak i konstantno vas drži u mitovima i legendama. Ono što naravno pomaže kod lakšeg slušanja je i činjenica da smo svi o tim pričama slušali i učili u školi što i olakšava uživljavanje u album.

Popis pjesama:
1      Charon (Farhmann des Todes)
2      God of Terror
3      Hell Dog
4      Medusa
5      Clash of the Gods
6      Death Angel & the Grave Digger
7      Walls of Sorrow
8      Call of the Sirens
9      Warriors Revenge
10   …With the Wind
11   Home at Last
12   Saint of the Broken Souls
13   Züruck Nach Haus (Home at Last German version) – bonus

Trajanje: 50 minuta 31 sekunda (54 minute 32 sekunde s bonusom)

Ono što ćete sigurno primjetiti čim krene album je da je prva pjesma na njemačkom, no uz minimalno znanje jezika moći ćete je razumijeti, a i zvuči jako dobro, te služi kao uvod u podzemlje koje je domena Hada u God of Terror. Naravno vrata podzemlja čuva Hell Dog, poznatiji kao Kerber. Prve tri stvari vrlo lijepo i slikovito opisuju podzemlje uz močne refrene koje vas nabrijavaju i spremaju za ostatak albuma.

Nastavljamo s tragičnom pričom o Gorgonama u Medusa i dolazimo do stvari po kojoj je album dobio ime Clash of the Gods koja ima kapacitete da bude stvar s kojom će otvarati slijedeću turneju. Ovaj dio albuma zatvara Death Angel & The Grave Digger prije nego krene druga i još bolja polovica albuma.

Album na pola dijeli Walls of Sorrow koja malo vuče na Blind Guardian, pogotovo u refrenu gdje će vam se na trenutak učiniti da im pomaže Hansi Kürsch. S Wall of Sorrows kreće Odiseja koja se nastavlja u Call of the Sirens i Warriors Revenge, te završava s pravom himnom s kojom bi mogli zatvarati nastupe, Home at Last u kojoj se Odisej napokon vraća u Itaku. Odiseja je najbolje od albuma s moćnim refrenima koji ostaju u glavi neko vrijeme.

Album zatvaraju Saints of the Broken Souls koji zvuče super ali bi mi nekako više odgovarali prije završnog dijela albuma, no pošto se album zatvara s njemačkom verzijom Home at Last može im se oprostiti. Što se tiče njemačke verzije mora se priznati da zvuči fenomenalno i tjera vas da uzmete kriglu i zapjevate “Züruck nach Haus!”.

Ako ćemo tražiti zamjerke u albumu možemo reći da je prekratak, no to nije toliko zamjerka koliko činjenica da je jako dobar i ostavlja želju za još mitova i legendi. Nakon puno preslušavanja u par dana moram zaključiti da je ovo fenomenalan album u rangu Tunes of War po kojem je Grave Digger i najpoznatiji. Nadajmo se da će u sklopu promocije albuma doći ponovno u Hrvatsku, ali da će ovaj put organizatori izabrati bolji termin kako se ne bi ponovila prošla godina.

Recenzija: Matija Marković