Funeral for a friend_Conduit

Label: Distiller Records
Objavljeno:  siječanj, 2013
Žanr: melodic metal
Ocjena: 7/10

Conduit je šesti studijski album velške grupe Funeral For A Friend. Iako ih se tehnički svrstava u tzv. post-hardcore ja bi ih radije svrstao u neki melodic metal. Ne zato što imaju sličnosti melodic death metalom već zato što bi se vokal po boji glasa izvrsno uklopio u neki melodic punk band. Funeral For A Friend su osnovani 2001. a trenutnu postavu čine gitarist Kris Coombs-Roberts, koji je jedini član orginalne postave, vokal Matthew Davies-Kreye koji je u bendu od 2002., a ostatak benda je relativno nov, cca dvije godine u prosjeku. Tu je još jedan gitarist Gavin Burrough, basist Richard Boucher i bubnjar Pat Lundy.

Ono što će vam prvo zapasti u oči je da je album kratak, zbilja kratak. S trajanjem od ispod 30 minuta spada među najkraće koje sam ikad slušao što je po meni zbilja prekratko za prezentaciju nekakvog glazbenog umijeća, no ako uzmemo u obzir da na njemu zapravo ne postoje nekakve solaže možemo reći da je to još i dobro. No, neću im to uzeti za zlo jer bolje da naprave album koji je kratak nego da nas ubiju nemaštovitom svirkom ili pretjeranim refrenima kako bi dodali još koju minutu na album kao što se zna desiti.

Conduit je pun lako pjevnih refrena i melodičnih riffova koji ostaju u uhu. Ovdje nećete naći neke dubokumne tekstove ili tehničku svirke koja će vam rasparati uši. Dapače, da imaju malo mekši zvuk svrstao bi u melodic punk, a ovako mi zvuče kao neki solidan entry level metal bend za klince koji još nisu spremni za Hypocrisy, Slayer ili Panteru, ali htjeli bi ipak nešto na što se mogu našutavati. Dapače, Funeral For A Friend zvuče kao bend koji bi se u američkim teen serijama mogao prodati pod “hard-core” kada mladi John ili mlada Stacy odjure u subu i navinu glazbu do daske jer su “roditelji nepošteni, al fakat ono totalno”.

No, nemojte misliti da se sprdam s bendom jer nisu dovoljno “čru”. Oni jednostavno imaju svoj zvuk i moram im priznati da dobro zvuče, melodije im ulaze u uho. Spomenut ću samo Travelled ili The Distance. Ovo nije album koji ću dugo preslušavati ili ga dodati svojoj kolekciji, no uživao bih u njemu prije 10-ak godina i ne sumnjam da će mlađi slušatelji s nostalgijom gledati ovaj album za 10 godina kao što ja danas gledam na npr. Follow The Leader, ali zasigurno neće ostaviti trajan trag na glazbenoj sceni. Za nešto takvo je prejednostavan, ali zbog toga je i nepretenciozan. U svakom slučaju solidan uradak koji će se fanovima svidjeti, a ako imate nećaka ili nećakinju od 13 godina kojima se bliži rođendan koji se nisu priklonili MTV-jevoj kampanji za uništavanje dobre glazbe poklonite im ovaj album, a oni će sami kroz par godina doći do boljih bendova, a Conduit dodati kolekciji i zahvaliti vam što ste im proširili glazbene vidike.

Popis pjesama:

1. Spine
2. Conduit
3. The Distance
4. Best Friends and Hospital Beds
5. Nails
6. Death Comes to Us All
7. Travelled
8. Grey
9. Sun-Less
10. Elements
11. High Casltles

Trajanje: 29 minuta 20 sekundi

Recenzija : Matija Marković