finntroll blodsveptLabel: Century Media
Datum objave: 2013
Ocjena: 9/10

Finntroll je napokon objavio Blodsvept, svoje šesto studijsko izdanje. Po društvenim mrežama već dulje vrijeme pratim tijek nastanka ovog prezabavnog albuma, a jedna stvar mi se posebno urezala u pamćenje – glavica kupusa koju su iskoristili za zvučne efekte. I tako dok sam ga po prvi put preslušavala, moje uši su samo očekivale taj nesretni kupus. Zanimljivo je kad ga napokon čujete! No, krenimo mi na konstruktivnije stvari.

Blodsvept je ispunio većinu mojih očekivanja. Dobila sam veseli, pomalo kaotični (ipak su ovdje trolovi u pitanju!) album s melodijama koje će se svakom slušatelju neko vrijeme vrtjeti po glavi.

Već vidim da ću morati paziti na svoje ponašanje dok slušam Finntroll u javnom prijevozu. Spontano poskakivanje na humppa ritmove i cerek od uha do uha kao rezultat vragolastih nota – možda će me tako zaobići kontrola? Vrijedi probati.

Na Blodsveptu se našlo jedanaest pjesma između kojih nema prevelikih razmaka pa je ponekad teško povući granicu između dvije stvari. Tome dodatno pripomaže i činjenica da svaka traje u prosjeku 4 minute što savršeno odgovara njihovom razigranom glazbenom stilu. Puno je tu glazbenih utjecaja, a samo neki su jazz, swing i humppa.

S naslovnom stvari smo već bili upoznati kad su je prije nešto više od mjesec dana postavili na internet. U razigrani Finntrollov svijet uvode nas zvuci teških koraka nekog švedsko-govorećeg finskog trola i njegov urlik kojim kreće Blodsvept.

Posebno mi se svidjela stvar Mordminnen koja mi je dočarala kako bi zvučao swing orkestar da bića poput trolova dohvate instrumente.

Izdvojila bih i Ett Folk Förbannat i När Jättar Marschera, pjesme  zaraznih melodija (pogotovo ova druga), koje će uz naslovnu stvar biti pravi live hitovi. Još jedna izvrsna stvar na albumu je Rösets Kung. Baš je u njoj prisutan onaj jedinstveni glazbeni smisao za humor koji  Finntroll tako uspješno njeguje.

Sve u svemu, Blodsvept je nedvojbeno odličan album. Nema toliko inovacija kao na njegovom prethodniku Nifelvindu i to mu je jedan jedini minus. Međutim, ta činjenica nimalo ne umanjuje užitak slušanja – album je brz, žestok, diže raspoloženje i zabavlja brojnim neobičnim glazbenim kombinacijama.

Vrijedi ga imati u svojoj glazbenoj kolekciji!

Recenzija: Martina Šestić