Datum izlaska: 5. 6. 2012.

Izdavač: Candlelight Records

Produkcija: Rhys Fulber, Fear Factory

Žanr: Industrial metal

Ocjena: 3/4

Američki ponos industrial metal žanra, Fear Factory novim su albumom „The Industrialist“ dokazali da su im ritmička brzina, snažni rifovi koji njihovoj unikatnoj glazbi daju posebnu vitalnost i duboki vokal Burtona C. Bella najjače komponente koje fanovi prepoznaju i cijene. Ovaj album ne može razočarati vjerne fanove koji su navikli na novotarije benda u vidu elektronskih inovacija, programiranja za koje su zaslužni ponajprije gitarist Dino Cazares, uz Burtona glavna kreativna snaga benda i producent Rhys Fulber, koje stvaraju jednu futurističku atmosferu koja se sa svakim novim izdanjem očekuje od benda. Album otvara sa snažnom i reprezentativnom „The Industrialist“. Ostavlja dobar početni dojam, svi su rifovi precizni, bubnjevi zaglušujuće dominantni, a zatim u pjesmama „Recharger“ i „New Messiah“ dolazi do onoga što fanovi modernog metala cijene, a to su melodičnost u refrenu suprotstavljena gruboj strukturi ostatka pjesme. Pohvalnu organizaciju upada rifova, ritmove, elektronske podloge, dakle sve ono po čemu su Fear Factory proslavili žanr i postali uzori mnogim modernijim metal bendovima u 90-ima, a i u zadnjih 10 godina možemo osjetiti i u nešto sporijoj, više groove orijenitiranoj  „God Eater“ ili primjerice jednoj od najžešćih na albumu „Depraved Mind Murder“ s rifovima koji će dokazati da su sve današnje kopije stila Fear Factory-a samo rijetko uvjerljive kopije. Bend kao uzor je druga priča. Kad ti je netko uzor ne znači da si odmah i njegova kopija. Samo smatram da su Fear Factory bili prvi koji su elektronske sampleove, ultrabrze bubnjarske dionice i težinu rifova uspjeli uspješno izbalansirati. To dokazuje i ovaj album.  Koliko su Fear Factory utjecajan bend sa zvukom koji potiče bendove da isprobaju i inkorporiraju slične obrasce, možemo se uvjeriti slušajući neke od bendova kao što su Chimaira, Mnemic, ništa manje utjecajne Machine Head ili Devin Townsend koji ih svi mahom navode kao svoje uzore. No, vratimo se glazbi novog albuma. Nakon „Depraved Mind Murder“ dolazi „Virus Of Faith“ nešto jednoličnija i manje atraktivna pjesma onima koji su na ovom albumu očekivali više raznovrsnosti. Clean vokalna dionica ne ostavlja dojam kao da se najuspješnije uklopila u ostatak pjesme, djeluje, nazovimo to tako, kao na brzinu osmišljen i nakalemljen nusprodukt. Ovo je jedna od pjesama, koja mi je za razliku od primjerice „Rechargera“ i „New Messiah“, proklizila kroz uši bez nekog prevelikog utiska. Jedna od možda najgnjevnijih i najatmosferičnijih stvari koja će headbangere potaknuti da se otkače na najbolji mogući način je „Difference Engine“. S njom se vraćamo u doba albuma „Obsolete“ ili „Digimortal“.  Clean vokalna dionica je mogla biti snažnije interpretirana jer je ovako mlakim izvođenjem zasjenila žestinu ostatka pjesme. „Disassemble“ ne zaostaje po žestini za njom, vokalna dionica je neobična, grlena i vrlo fizički naporna za iznijeti. Jedna opet groove metal orijentirana pjesma, malo je u refrenu podsjetila na beskompromisnost i bijes Machine Heada. Kraj kontrastira ostatku pjesme s kratkom i neočekivanom clean vokalnom dionicom. Od silnog izljeva distorziranih rifova i tutnjajućih bubnjarskih upada, odmaramo se uz atmosferičnu „Religion Is Flawed Because Man is Flawed“. Posljednja „Human Augmentation“ nije pjesma, nego odjavna „špica“ albuma, prepuna sintetiziranih i programiranih neljudskih zvukova koji na vas prvo ostavljaju dojam kao da ste u svemiru i hvatate signal nekog davno zaboravljenog svemirskog broda ili postaje. Jezivo, glazbeno potpuno nepotrebno, ali ipak ima jednu važnu svrhu. Služi tome da bend ispriča do kraja svoju konceptualnu priču o tom famoznom „Industrialistu“, prema riječima Burtona C. Bella, robotu koji prikuplja sva ljudska znanja i na kraju se okreće protiv svog tvorca. Ako vas zanima priča obratite pozornost na lyricse, a posebno na posljednju pjesmu koja je zapravo, pretpostavljam, monolog tog stroja.  U svakom slučaju, ovaj je album nešto slabiji glazbeno od prethodnog „Mechanize“, ali ima barem pet pjesama koje ga približavaju dobu kad je kreativna snaga benda bila na zavidnoj razini. Mislim da stari fanovi nemaju razloga za nezadovoljstvo, ali neće biti posebno iznenađeni niti razočarani.

Popis pjesama:

1. The Industrialist
2. Recharger
3. New Messiah
4. God Eater
5. Depraved Mind Murder
6. Virus of Faith
7. Difference Engine
8. Dissemble
9. Religion is Flawed Because Man is Flawed
10. Human Augmentation

 

Recenzija: Buna Bernarda Juretić