FATES WARNING – Darkness In A Different Light

Fates WarningDatum izlaska: 30.09.2013.
Izdavačka kuća: InsideOut Music
Žanr: Progressive Metal
Ocjena: 8,5/10

Nakon čak 9 godina pauze, Fates Warning se vratio s novim, 11. studijskim albumom: Darkness In A Diffrent Light. Od prošlog albuma, FWX (2004), dogodilo se par izmjena u bendu. Mark Zonder koji je svirao bubnjeve na svim izdanjima od Perfect Symmetrya (1989) do FWX-a napustio je bend, a privremeno ga je zamijenio Nick D’Virgilio koji je s bendom snimio koncert Live In Athens (2005).
Live In Athens je bitan zato što je upravo to izdanje obilježilo povratak Franka Arestija, drugog gitarista benda kojemu je prije toga zadnji album s bendom Inside Out (1994). Od tog albuma pa do 2005. godine, Fates Warning funkcionirao je s jednim gitaristom, glavnim čovjekom benda Jimom Matheosom, te nekoliko klavijaturista koji su se izmjenjivali, a među njima je najzvučnije ime Kevin Moore. Osim što je s Dream Theaterom snimio prva tri albuma, svirao je i na dva albuma Fates Warninga, meni omiljeni, A Pleasant Shade Of Gray (1997) i Disconnected (2000). Nakon Disconnecteda Matheos i Moore osnovali su projekt OSI, koji i dan danas postoji, no to je jedna druga priča.
Znači, Darkness In A Different Light prvo je studijsko izdanje za Arestija od 1994. te također prvo izdanje za bubnjara Bobbya Jarzombeka koji se pridružio bendu 2007. godine. On je svirao u mnogo bendova krenuvši od Riota i Iced Eartha te je bubnjar velikanima kao što su Halford i Sebastian Bach. Basist Joey Vera u bendu je još od 1997., a on je poznat po svojoj karijeri s hevijanerima Armored Saintom. I ostala je osoba koju ne treba posebno predstavljati, a to je čovjek iza mikrofona: Ray Alder. Osim Matheosa, on je drugi najduže stojeći čovjek u bendu, a pojavljuje se na svim izdanjima od No Exita (1988). Drugim riječima, ovo je vjerojatno najsnažnija postava koju je bend imao, tako da su očekivanja za ovaj album bila velika.

Od početka prve pjesme može se čuti da su očekivanja bila opravdana. Za razliku od posljednjih par albuma, ovaj album udara ravno u lice s početkom. One Thousand Fires je 7 i pol minuta dugo remek-djelo kojim se otvara ovaj album. Epska pjesma sa mnogo izmjena u atmosferi i ritmu. Osim zadnje pjesme na albumu, ovo je vjerojatno najkompleksnija pjesma ovdje. Nakon brutalnog otvaranja albuma, slijedi malo mirnija Firefly. To je ujedno i prvi singl s albuma za koji je naknadno snimljen i spot, a pjesmu su svirali i na turneji prije nego što je album izašao. Firefly ima taj groovy zvuk koji odlično odgovara tekstu koji je o prekidu, a autor teksta, dakle Alder, iskoristo je krijesnicu kao alergoriju. Ne želim kvariti tekst, najbolje bi bilo da ga svatko za sebe protumači. Nakon emotivnog Fireflya, slijedi izravnija Desire. Brža pjesma s pamtljivim refrenom. Falling mi je ovdje jedna od dražih pjesama. Radi se o akustičnoj pjesmi koja traje tek nešto više od minutu i pol. Akustična gitara i Alderov glas dobitna je kombinacija, jer ovo je upravo jedna od najpamtljivijih pjesama na albumu, predivna stvar. Nakon kratke akustične stvari, na red dolazi najžešća pjesma na albumu: I Am. O ovoj pjesmi se stvarno može reći mnogo toga. Jedina pjesma na albumu gdje je i Jarzombek potpisan kao autor, najčešće to budu samo Matheos i Alder. I Am je savršeni primjer što je Fates Warning sposoban napraviti s dvije gitare. Svaka svira svoj ritam, a rezultat je nevjerojatan. Svakako vrijedi spomenuti i Joeya Veru koji ovdje ima najbolje dionice od svih pjesama na albumu. Kad krene divlji refren „I am tearing walls down“, dođe ti stvarno da porušiš sve zidove oko sebe.
Da je ovaj album stvarno labirint emocija potvrđuje iduća pjesma Lighthouse. Kod Fates Warninga se nikad nije sa sigurnošću znalo što očekivati, kako od albuma do albuma, tako i od pjesme do pjesme. Lighthouse je pjesma kakvu bend nikad nije do sad napravio. Radi se o baladi, poprilično jednostavnoj baladi što se tiče aranžmana. Ova pjesma pokazuje što je sve Matheos sposoban učiniti s gitarom. Toliko se igrao sa zvukom na ovoj pjesmi, da se na momente čini da su ubačene klavijature, ali ne: sve na ovoj pjesmi su gitare. Fascinanta stvar. Kraj Lighthousea prelazi u početak Into The Blacka, koja je isto bila predstavljena javnosti prije nego je album izašao. To je jedina pjesma koja se referira (Forgive me my darkness for living in light) na naslov albuma. Pjesma koja služi da probudi slušatelja nakon Lighthousea.
Kneel And Obey je zapravo jedini filler na albumu, pjesma koja je višak, ne nudi ništa zanimljivo i jedino što se zapravo čeka je početak iduće pjesme.
O Chloroform, definitivno najčudniji (i najzanimljivji?) naslov pjesme na albumu. Naravno da je čudan, zato što je tekst napisao Kevin Moore, tekst koji je ostao neiskorišten za OSI album. Do dana današnjeg nitko ne zna o čemu je pjesma, toliko je kriptična da ni sami članovi benda ne znaju ništa o njoj. No, to na stranu, pjesma je odlična.
And Yet It Moves, 14 minuta duga stvar koja zatvara album. Bez dileme ovo je najkompleksnija stvar na albumu. Počinje s akustičnim introm da bi se minutu poslije pretvorilo u distorzirano čudovište. Ovdje se zapravo radi o dvije pjesme, prva koja traje 9 minuta, i druga koja traje 5 minuta. Doslovno se pjesma prekine nakon 9 minuta, opet kreće akustična gitara, ali ovaj put uz umirujuću melodiju i postupno postaje sve žešće. Tematski je cijela pjesma povezana, no svaki dio ima svoj refren, tako da ovaj prvi dio od milja zovem Destination Unknown, jer neprestano se baš te riječi pojavljuju, a drugi dio And Yet It Moves. Ovo im nije prvi put da jednu dugu pjesmu tako rastave na dva dijela, isto to se dogodilo sa Still Remains s albuma Disconnected. Usporedio bih je čak i s Illumination Theory s Dream Theaterovog novog albuma – što ima smisla jer su oba albuma izašla u skoro isto vrijeme te si žanrovski međudosbno odgovaraju. Razlika između te dvije pjesme je što je And Yet It Moves odlična, a 22 minute dugi Illumination Theory ima previše praznog hoda. Dream Theater je uspio ugurati najmanje 10-ak minuta viška u pjesmu, dok Fates Warning nema loših dijelova u svom epskom zatvaranju albuma. I zbog toga će mi uvijek najveći epic iz 2013. godine biti And Yet It Moves.

Limitirano izdanje albuma dolazi s drugim CD-om koji sadrži 4 pjesme. Jedna je produžena verzija singla Firefly, dvije su live izvedbe klasika, no to nije glavni razlog zašto nabaviti limitirano izdanje. Limitirano izdanje se isplati uzeti zbog pjesme Falling Further. To je distorzirana obrada pjesme Falling s prvog CD-a. Kada se ubaci električna gitara i malo proširi aranžman pjesme, dobiva se remek-djelo koje će vjerojatno većini fanova nažalost ostati sakriveno.
Očekivanja za ovaj album bila su ogromna, a bend nije razočarao. Većini ovaj album neće sjesti na prvo slušanje, ali ni jedan Fates Warning album ne sjeda na prvo ili drugo slušanje, zahtijeva više slušanja, no tko odvoji vremena za ovo, garantiram mu da neće požaliti.

Popis pjesama:
1. One Thousand Fires
2. Firefly
3. Desire
4. Falling
5. I Am
6. Lighthouse
7. Into The Black
8. Kneel And Obey
9. O Chloroform
10. And Yet It Moves
Bonus CD:
11. Firefly (Extended)
12. Falling Further
13. One (Live)
14. Life In Still Water (Live)

Recenzija: Alen Žižak