Izdavač: Century Media
Datum izlaska:
Ocjena: 6/10

Melodičan, a opet brutalan album.

Na kraju 1992. godine, Evocation je smatran jednim od najinteresantnijih aktova švedske death metal scene sa zvukom nalik bendovima iz Gothenburga, ali opet sa Stockholmskim brutalnijim prizvukom. Ne bi čovjek ni pomislio da postoje toliko dugo, ali imali su dugu pauzu te unatoč tomu što su osnovani 1991. godine, prvi album su izdali 2007, dakle nakon 16 godina postojanja. Jednostavno su isplovili iz undergrounda. Ista situacija je bila i sa njihovim sunarodnjacima Desultory-jem te Entrails-ima te ni ne čudi što su toliko slični.

Sami album na prvo slušanje, slušatelju ne pruža nešto novo ako je upoznat sa švedskim death metalom, pogotovo onim melodičnijim, a pogotovo ako je upoznat sa prijašnjim radom benda.  Deset pjesama u četrdeset minuta, melodičnost na svakom koraku. Standardno, reklo bi se, ali od te silne melodije album nakon par slušanja jednostavno postane dosadan. Uvelike podsjeća na Hypocrisy, te bi fanovi nove ere Hypocrisyja ovaj bend / album mogli zavoljeti. Stariji fanovi neće baš neku pretjeranu pažnju pridodati ovom izdanju jer je isto kao i prijašnja tri. Da se može bangati na svaku stvar – može! Album je kao stvoren za to.  Definitivni highlighti albuma su “Divide and Conquer” te “Crimson skies”. Nadam se da će se vratiti zvuku sa prvog albuma na idućem svom izdanju.

Recenzija: Josip Ivić