(Spinefarm Records, 2006)

9/10

Prije mjesec i pol, finski je melodic death metal bend Eternal Tears of Sorrow objavio svoj peti album u karijeri. Album nazvan Before the Bleeding Sun, značajan je jer je njihov povratnički album nakon pet godina pauze. Bend se, naime, razišao nakon odličnog A Virgin And A Whore, bez mnogo nade da će ponovo biti oformljen, no upravo se to i dogodilo početkom 2005. godine, kada su se tri stara člana ponovo sastala i shvatila da im zajedničko pisanje pjesama ide bolje nego ikad. U cijelu priču su se uključili i novi gitarist i klavijaturist, te se EToS vratio na scenu s najavom novog albuma, na kojem su radili više od godinu dana. Odmah su najavili neke promjene u zvuku, kao najbitniju navodeći više clean vokala, što je fanove nepotrebno zabrinulo. EToS, naime, nisu mnogo ublažili svoj zvuk, već su ga tek, po staroj navadi, učinili još melodičnijim, što je konstanta koja je osobito došla do izražaja na pretposljednja dva albuma. Tako smo dobili odličnih novih devet pjesama, među kojima se naprosto ne može izdvojiti nijednu manje atraktivnu. Moji osobni favoriti su prva Sweet Lilith of My Dreams, te posljednja Angelheart, Ravenheart, no tu se definitivno radi o subjektivnom doživljaju jer su sve pjesme ujednačene kvalitete, te nepogrešivo prepoznatljivog EToS zvuka. Navikli smo na njihove laganije dionice kombinirane sa žestokim i brzim, sada još više bodomovski melodičnim dijelovima. Posebnost njihovog zvuka je u spajanju nespojivog, tako da se kod njih mogu čuti veoma oprečni zvukovi, tipični za različite podvrste metala. Istovremeno, tekstovi su i nježni i brutalni, poetični i sirovi, no uvijek daju dojam da im je posvećeno mnogo pažnje. Teško je ovaj bend svrstati, jer definitivno nadilazi granice svog osnovnog žanra, zbog čega se može svidjeti ljubiteljima ne samo žešćih podvrsta metala, već svima koji vole melodičnost. Klavijature, kao i dosad, zvuče kao standardni finski gothic u nešto žešćoj izvedbi, te su često u kontrastu s death vokalom. Već i sam cover najavljuje promjene – naime, sav je u svijetlim tonovima, te vrlo originalan i profinjen za jedan metal bend. Doduše, EToS su uvijek imali interesantne covere, no ovaj je svakako najinventivniji.

Album otvara brza i melodična Sweet Lilith of My Dreams, pjesma koja se čini kao logičan nastavak na stil posljednjih albuma prije razlaza benda. Slijedi je Another Me, koja više vuče na ranije albume EToS-a. Na Red Dawn Rising čujemo najavljeno više zastupljene clean otpjevane dionice, što proširuje ionako široku paletu zvukova ispremiješanih kod EToS-a. Sakura No Rei, pjesma je čije ime ima nadasve zanimljivo značenje – znači, naime, “duh stabla trešnje” (na japanskom), a na nju se nastavlja Sinister Rain, pjesmu s najviše ženskih vokala na cijelom albumu, što je čini posebnom. Lost Rune of Thunder pokazuje njihovo standardno zanimanje za nordijsku mitologiju. Ta je pjesma jedna od onih koje se uklapaju u predodžbu o EToS-ima, pa je mnogi stari fanovi uz Tar Still Flows ubrajaju među svoje favorite s ovog albuma. Zaista, po tim se pjesmama vidi da se bend ipak nije toliko udaljio od svog uobičajenog zvuka.

Najveće iznenađenje albuma je upravo prije navedena posljednja pjesma, koja prema nazivu kao da čeka svoj nastavak na sljedećem albumu. Uvod je govoreni tekst, nakon čega slijedi nevjerojatna mješavina žeštokih riffova, laganih dionica, te snažnih himničnih refrena. Pjesma je najbolja moguća za zatvaranje ovako dobrog albuma, te nas ostavlja u iščekivanju nastavka… Album svakako preporučam svim fanovima metala (i ne samo!), bez obzira na preference, jer ovaj bend je još jednom izašao iz svojih žanrovskih okvira, te zaslužuje pažnju. Stare fanove sigurno neće razočarati, a vjerojatno će im priskrbiti i mnogo novih.

www.eternaltears.info

Recenzija: Sara Profeta
sara@venia-mag.net