Izdavač: Svart Records

Datum izlaska: 2. 5. 2012.

Žanr: Black/doom metal

Ocjena: 6/10

Njemački bend Essenz okupio se u prosincu 2006. godine. Prema njihovim riječima, sviraju tzv. occult metal. U svibnju ove godine izašao im je studijski album “Mundus Numen“. Album sadrži šest dugačkih black metal pjesama pod utjecajem dooma. Ono što mi se svidjelo već u prvoj pjesmi „Extinguish Shapes – Innermediate“ su dosta spore gitare, tipične za doom izričaj čiji je zvuk vrlo izražajan i već  se na početku osjeća da je produkcija na visokoj razini. Nakon osvrtanja na snagu gitara, može se reći da je pjesma vrlo raznovrsna u svojoj strukturi do samog kraja, kad nailazimo na zanimljiv akustični kraj. Druga po redu „Sea Of Light – Pleroma“ s tipičnim black metal početkom, udarnim ritmovima duple bas pedale i bijesnim ukletim vokalom meni je osobno najdraža na albumu i mislim da Essenz njome dokazuju svoju odanost dvama žanrovima – black i doom metalu. Iz kaosa blackerske brzine u jednom nas trenutku istrgne sporost tempa po kojoj se da naslutiti da će pjesma imati do kraja sve više doom karakter. Pjesma ima vrlo snažnu bas podlogu, što joj daje posebnu moć. Sljedeća „Extricate Spirits –Amor“ opet ima vrlo spori tempo, ali ono što je kako se pjesma primiče kraju vrlo uočljivo su old-school doom rifovi koji nas vraćaju u dobra stara vremena tog glazbenog žanra. Ova desetminutna kompozicija svakako će zadovoljiti vrlo zahtjevne fanove dooma i funeral dooma. Preokret slijedi negdje pri sredini pjesme kada se tempo ubrzava i nadmetanje bubnjeva i ritam gitara uzrokuje navalu adrenalina. Moram priznati da su takvi kontrasti upravo to što volim kod bendova koji pišu ovakvu glazbu. „Observed By Spectres – Paranoia“ na mene ipak nije na mene ostavila toliko dobar dojam kao njezine dvije prethodnice, ali bez obzira na moj osobni dojam, impozantna atmosfera doom metal utjecaja nije izostala. „Observing Spectres – Schizophrenia“  ne znam kako bih opisala, osim da je to jedna kaotična fuzija apstraktnih zvukova kojima se ne nazire kraj i zbilja predstavljaju ono što se nalazi u naslovu pjesme. Šesta po redu „To The Bone – Mania“ koja traje više od trinaest minuta za prave je ljubitelje doom metala. Mnoge karakteristike od grubih vokala, ledenih i beskompromisnih doom rifova, brzih black metal ritmičkih upada pa do jednostavne molske solo bas dionice, pravog fana ovakve vrste glazbe ništa neće ostaviti ravnodušnim. Za doom poklonike, ali i ekstremne metal fanove koji se ne ograničavaju, ovo je pravi album čija se glazbena vrijednost još uvisuje zahvaljujući zanimljivim temama u tekstovima.

Recenzija: Buna Bernarda Juretić