(Transmission Records, 2005)

9/10

Epica je objavila novi album naziva “Consign To Oblivion” koji ima pomalo nezahvalnu zadaću nadmašiti diljem Europe nahvaljen prvijenac “The Phantom Agony”. Kao što je većini vjerojatno poznato Epicino prvo izdanje na mnogo je načina insprirano kulturom i glazbom Istoka. Zapravo, prije nego je preimenovan u Epica bend Marca Jansena se zvao Dahara Dust što dovoljno govori o osobnosti čovjeka koji stoji iza Epicine glazbe. Ovaj put inspiraciju nije pronašao na jednom od svojih mnogobrojnih putovanja već u klutrui drevnih Maja koju je upoznao čitajući knjigu i čak su četiri pjesme na albumu posvećene padu Majske vladavine.
Prva pjesma, intro, je tip pjesme koji ovih dana postaje sve popularniji na Gothic Sceni. Susreli smo ih već i kod Epice isto kao i kod Within Temptation i mnogo drugih bendova pa ni ovaj album nije iznimka. Orekstralni dijelovi su ovdje mnogo važniji što je evidentno veću ovoj intrumentalnoj skladbi koja će vas, ako je slušate zatvorenih očiju, sa lakoćom dovesti do osjećaja kao da letite iznad planina gdje je nastala veličanstvena drevna civilizacija. Druga pjesma “Dance of Fate” sa Simoneinim manje opernim vokalom, razumljivim stihovima, ugodnim riffovima i upečatljivim bubnjevima progovara o smrtri dok, meni osobno najbolja pjesma na albumu “The Last Crusade” govori o svitanju novog doba. U ovoj pjesmi orkestar, zbor i bend ostavaruju odličnu simbiozu i uopće je jedna od Epicinih pjesama sa zadivljujućim potencijalom za sviranje uživo. Sljedeća, “Solitary Ground” izabrana je za prvi single a očito je i zašto. Pjesma je vrlo lijepa, nešto sporija od stalih na albumu a Simoneino pjevanje istovremeno je i lijepo i razumljivo. “Black Infinity” donosi povratak poznatog Simoneinog soprana ali u kombinaciji sa pjevanjem dubokih vokala koje od nje do sada nismo imali prilike čuti. Zvuci odlično! “Force To Shore” je pjesma koja najviše podsjeća na “The Phantom Agony”, vrlo je moćna i sa kombinacijom svih elemenata pravi je primjer harmonične skladbe. “Quietus” je vrlo moćna skladba koju otvara srednjovijekovna melodija uskoro upotpunjena gitarama i bubnjevima. Cijela pjesma ima auru folk glazbe a Simone kombinira operno i klasično pjevanje. “A New Age Dawns” gotovo da iznenađuje svojim skladom – pjevanje, ritam, orkestralni dijelovi i zbor donose zvuk vrlo sličan starim rythm and blues pjesmama. “Trois Vierges” vokalna suradnja Simone i Roy Khana iz Kamelota vrlo je dobar duet sa daškom srednjovijekovnog zvuka koji će zasigurno plijeniti dosta pažnje. “In Luck’ech” u ničemu ne odskače od ostalih pjesama na albumu i vrlo je slušljiva dok album zatvara “Consign to Oblivion”. Čini se da je Epica dobro slušala svoje fanove i za njih snimila epičnu pjesmu koja kombinira sve stilove i elemente u nekoliko minuta. Pjesma je žestoka, epična, brza, spora, radosna i melankolična, sve istovremeno. Tematski je vrlo tužna i simbolizira uništenje civilizacije Maja.
Pa iako će mnogi reći da je Epica ništa drugo nego ekstenzija After Forever sa drugim vokalistom ja ću se prikloniti onome što mi je sama Simone rekla glavna razlika između ova dva benda je u tome što Epica koristi mnogo više zborskih dionica a sama struktrura Epicinih pjesama je nešto složenija. “Consign To Oblivion” može se smatrati mnogo boljim uratkom od “The Phantom Agony” i zasigurno je da će ovaj nizozemski bend njime privući široko-europsku publiku.

www.epica.nl

Vincent Aarden
vincent@venia-mag.net