(Central Media, 2006)

6/10

Nakon što su 2005. izdali singlicu “Sign of life”, čini se da je došlo vrijeme i za full lenght album na kojem se s već spomenute singlice nalazi jedino pjsma “Break me”‘.
Entwine su bend koji nam provjereno donosi melankoliju, pregršt melodioznosti i dinamike u svom općepoznatom i prepoznatjivom zvuku. Ovaj abum nakon niza svih prethodnih, nažalost ne donosi ništa inovativno što već nismo čuli pod njihovom etiketom, ali ni ne razočarava. Produkcija je solidna, zvuk pojačan bubnjarskom sekcijom, a ne zaostaju ni lead gitare koje su možda više nego ikad prije agresivnije i nekako smjelije. Jedini faktor koji pomalo iskače iz kompozicije, jest vokal, jer ako ste navikli na dublje registre muških vokala, teško da će vam se svidjeti pomalo plačljiv vokal Mike Tauriainena.
Album donosi 10 pjesama od kojih bi kao najagresivniju izdvojila “Surrender”, četvrtu po redu, ali moj osobni favorit jest pjesma poznata s ranijeg singla, “Break me”‘. Nadalje pjesma “My Serenity” svidjet će se poklonicima alternativnog rocka, dok će druga po redu, “Chameleon Hal”o, biti omiljenija među onima željnima žesćeg zvuka.
Ovaj album za razliku od prethodnih ima nešto više influenci finskog metala što se kod benda kao što je Entwine osobito primjeti s obzirom da na prethodnim albumima nisu bili pretjerano žestoki. “Fatal Design” je sjajan za obožavatelje i poklonike finskog rocka i metala, s mnogo energije i dinamike. Sve su instrumentalne dionice korektno odrađene, jedino što bi moglo narušiti kompletan ugođaj preslušavanja jest monotonija koja se javi oko sedme pjesme. No oprostit ćemo ih tu malu negativnu stranu budući da su stali na deset pjesama ne forsirajući predugo. Sve u svemu, solidan rad koji je rezultirao jednim snažnim albumom u nizu, no nažalost ništa što bi se moglo primjetiti kao originalno i neponovljivo.

www.entwine.org

Recenzija: Darija Šimunov