(The End Records, 18.07.2012.)
9/10

Emilie Autumn, američka violinistica i pjevačica, pionirka je svog vlastitog glazbenog pravca na razmeđu visoke klasike viktorijanskog zvuka i moderne elektronike i upravo zahvaljujući tim naoko zahvaljujućim svijetovima glazbenica koja je već sa svojim prvim albumom ”Enchart” (2003.) privukla pažnju dok se u punom sjaju prikazala tri godine kasnije kada je objavila i internacionalno vrlo primjećen i hvaljen album ”Opheliac”.

Šest godina kasnije, 18. srpnja 2012. godine, Emilie Autumn objavila je svoj treći studijski uradak naziva ”Fight Like A Girl” na kojemu je, nažalost, gotovo u potpunosti ostavila violinu i posvetila se pomalo psihodeličnoj mješavini toliko joj dragih viktorijane i elektronike i s punim se pravom može reći dosegla nove vrhunce u svojoj već zamjetno briljantnoj karijeri. Najimpresivniji i svakako najimpresivniji segment albuma ”Fight Like A Girl” svakako je njezin mračan i često izvrnut glas koji se savršeno uklapa u psihodelično raspoloženje koje na trenutke graniči sa pravim cabaretskim doživljajem (”Girls! Girls! Girls”). Emilie Autumn svojim je izražajnim pjevanjem dočarala svaku emociju s kojom se nosi na albumu, od ekstaze do duboke razočaranosti i bola, a izmjene njezinog glasa od visokih nota do gotovo growla doista su maestralne i slikovito dočaravaju njezino utočište u imaginarnom svijetu koji je po potrebi mračan, lud, uzbudlljiv, lud, ironičan, agresivan ili uzvišen, ovisno o mentalnom stanju osobe koja se u njemu skriva. Upravo zbog toga nepošteno bi bilo posebno istaknuti bilo koju od sedamnaest pjesama koliko ih je na albumu no svakako treba reći da album ”Fight Like A Girl” glazbeno donosi ekstremno mnogo različitih nota i vrlo dobro će ga prihvatiti svi oni koji vole zaplesati uz darkwave kao i oni koji dušu hrane klasikom, barokom, industrialom, pop notama i gothicom. Izuzetna atmosferičnost i kompleksnost dodatno dočaravaju psihodeliju po kojoj je Emilie Autumn već dobro poznata no u odnosu na njezine ranije albuma na ”Fight Like A Girl” pjesme su složenije, slojevitije i donose filmski fantastičnu atmosferu do te mjere da se gotovo u svakom trenu možete osjetiti stanovnikom utočišta Emilie Autumn.

Još jedna vrijedna karakteristika albuma nisu samo fantastične, gotovo bajkovite instrumentalne ekspresije poput ”Gaslight Reprise”, da ipak imenujem jednu od skladbi, već i divlji i nepredvidivi stihovi. ”Fight Like A Girl” album je koji donosi jednu cjelovitu priču no nikako se ne može nazvati konceptualnim albumom na kojemu se tematski priča lako povezuje i spaja u cjelinu jer Emilie Autumn priču je posložila tako da čak ni oni koji ju dobro poznaju neće znati što ih očekuje u sljedećoj pjesmi.

Mračna i jeziva atmosfera očarava više od 60 minuta no zahvaljujući fantastično koncipiranoj i razgranatoj glazbi Emilie Autumn na svom je novom studijskom albumu izbjegla dosadu i ponavaljane, a njezino emotivno pjevanje zadržava pažnju od prve do zadnje pjesme. Od mračne gotičke atmosfere do kazališnih kabaretskih tonova, od darkwave plesnih nota do nježnih balada, na ovom se albumu sve čini na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Jedini nedostatak albuma ”Fight Like A Girl” je manjak violine s kojom je Emilie uvijek dodatno začinila svoje ponekad vrlo konfuzne, a opet tako poznate emocije.

No, svi oni koji vole zaviriti na kazališne daske, raskošni i razvratni viktorijanski svijet te mračne i psihodelične note album ”Fight Like A Girl” je ovogodišnja top preporuka. Emilie Autumn jamči dramatično putovanje u središte mračne emotivnosti portretirajući i slabost i snagu jer na ovom albumu je sve od izravnih prijetnji u stihovima do najsitnijih glazbenih detalja s elementima crnog humora namijenjeno upravo priči koja je ispričana uistinu maestralno stoga ne dopustite da nezapaženo prođe pokraj vas.

Recenzija:  Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)