(Roadrunner Records, 2009)

9/10

 Dommin, bend prilično nepoznat na ovim područjima, osnovan sada već davne 2000. godine u predgrađu Los Angelesa, predstavlja nam svoj, ne toliko nov, album previjenac pod nazivom „Love Is Gone“.

„Love Is Gone“ je objavljen još početkom 2009. no kako stvari stoje, dečki su ga tek sad uspjeli lansirati na zahtjevno i kvalitetno europsko tržište. Probiti se na istom nije mala stvar, problem s kojim se susreću mnogi najpoznatiji europski bendovi u Americi, prelazi u pravu borbu za opstanak i za trenutak pažnje u ovo novo internetsko doba, što je Domminovcima spretno pošlo za rukom.

Pa iako ćete na prvi takt uvodne pjesme „My Heart in You Hands“ pomisliti da imate posla sa još jednim ‘HIM wanna be’ bendom vrlo ćete se brzo uvjeriti koliko ste u krivu.  Jer uvodna skladba više je nalik modernom zvuku Type O Negativea, no u mnogočemu jedinstvenom u kombinaciji zvuka u kojemu je lako prepoznati i Danzing ili Depeche Mode. Već prvih nekoliko taktova „My Heart In Your Hands“ dočarava nam melankolični prizvuk benda sa lako pamtljivim refrenima, što se lako može uočiti u drugoj pjesmi – „New“ u kojoj se glazbena dionica izvrsno poklapa s tekstovnim sadržajem pjesme. Slijedi „Eventfall Hollow“, kratki instrumentalni intermezzo koji se odlično dovezuje na mističku pjesmu „Tonight“ koja opisuje s vampirskim daškom prizvuke snagu najtamnijeg i najluđeg doba dana – noći. Album je dobio ime po laganoj, tipičnoj rock pjesmi „Love Is Gone“, nakon koje dolazi izvrsna „Dark Holiday“ u kojoj osluškujemo prizvuk grotesknog kabareta čija melodijska linija kulminira žestinom za vrijeme refrena. Kad smo već kod melankoličnog i mističnog, u tu skupinu spada i „Without End“, pjesma o gladi za besmrtnom fizičkom ljubavi, u kojoj je sva pažnja usmjerena na tekstualne dionice, više nego na glazbu. Slijedi još jedna instrumentalna – „Within Reach“ s electro prizvzkom. Akustični opening koji prerasta u žestoku energiju čija je jačina jednaka jačini riječi koje je ispunjuju, o čovjeku koji je odlučno odlučio okrenuti novu stranicu u životu, je sadržaj pjesme „Closure“, koja spada među sadržajno najzanimljivije pjesme na albumu. Najzanimljiviji opening i solo definitivno ima pjesma „Making The Mos“t, ispreplitanje klavijatura i električne gitare, a najzanimljiviji i najupečatljiviji zvuk na albumu ima žestoka „One Feeling“. Njoj potpuni kontrast po tempu „I Still Lost“ je posebna po jačini vokalnih dionica koje nalazimo i njenom refrenu. Uvertira kraju albuma „One Eye Open“ otvara mjesto pjesmi „Honestly“ koja u sebi sadrži glazbeno i sadržajno cijeloukupan koncept albuma, ali i benda.

Ovaj album je dokaz kako ovaj bend zasigurno u budućnosti neće biti nepoznanica i time je još jedan u nizu rijetkih američkih bendova koji su u potpunosti zadovoljili moj, ali i ukus mnogih Europljana čija su srca već osvojili ili koja će tek osvojiti. „Love Is Gone“ album je koji bi se kao soundtrack odlično stopio sa filmskom vampirskom Sumrak sagom i svojim ju stihovima još uzdigao na oltaru štovanja. No isto tako, ima sav potreban potencijal da bude dostojna poveznica sa velikom filmskom uspješnicom prožetom mrakom i melankolijom, kultnim remek djelom „Vrana“ sa Brandonom Leejem u glavnoj ulozi jer je ovaj album sa melankoličnom tamom koju donosi istovremeno zavodljiv i opasan kao i spoemnuti film. U svakom slučaju, dajte ovom bendu priliku da vas zavede u trenutku emotivne slabosti i uplete svoje prste u osjećaje s kojima ponekad ne znate što bi i sljedeće jutro sve će vam biti mnogo jasnije.

Obavezno poslušati: „Love Is Gone“, „Tonight“, „Closure i „Honestly“.

Službeni website: www.dommin.com

Recenzija: Maja Trstenjak

maja@venia-mag.net