(InsideOut Music, 20.6.2011)

Žanr: progressive metal, symphonic metal

8/10

Eto još jednog vrlo raznovrsnog i očekivanog albuma s  hrpom zvučnih gostujućih imena iz svijeta metala. Hiperproduktivni kantautor Devin Townsend, kojeg se mnogi možda najbolje sjećaju kroz rad sa Strapping Young Lad, napravio je jedan nevjerojatno kvalitetan album kakav se može jedino opisati kao refleksija genijalnog uma jednog iskusnog i glazbeno vrlo potkovanog muzičara. Na nekim od najboljih svari na albumu gostovala su imena poput pjevača Mikaela Åkerfeldta, Ihsahn-a, Joe Duplantiera i Floor Jansen, bubnjara Dirka Verbeurena i mnogih drugih. Album i to trinaesti po redu, izdan je paralelno sa albumom „Ghost“ koji se žanrovski od njega jako razlikuje u tome što je inspiriran novim valom, progresivnim rockom i ambijentalom. Ambijentala se osjeća u ogromnoj mjeri i na „Deconstructionu“ i vjerojatno je tolika odanost tom zvuku na oba albuma rezultat goleme inspiracije takvom glazbom u tom stvaralačkom Townsendovom periodu. Već prva pjesma „Praise The Lowered“ započinje ambijentalnim utjecajem, da bi se do kraja razvila u megalomansko raskošan orkestralni dio koji se bori za prevlast s dubokim death growlom vokala Novembers Dooma. „Stand“ u kojoj gostuje Mikael Åkerfeldt iako je dosta dugačka (preko 9 minuta) opet se može podičiti bogatstvom orkestralnih aranžmana, ali i kvalitetnim vokalnim dionicama. Ima ritmičkih promjena toliko da ni sam Townsend valjda ne zna koliko, a predstavlja kako bi progressive metal trebao zvučati u svojoj najžešćoj verziji. Treća po redu „Juular“ će biti zaniljiva starim fanovima Emperora jer u njoj gostuje njihov bivši frontmen Ihsahn. Nešto je brža stvar s ritmički gledano black metal utjecajem, pogotovo u refrenu i na početku i ispreplitanjem izražajnog i jasnog Townsendovog vokala i Ihsahnovih screamova koji tu djeluju pozadinski i poput ukrasa. „Planet of the Apes“ otvara sa zanimljivim uvodom harfi i mogu reći da je to prva po redu dugačka simfonijska pjesma (preko 10 minuta), druga je „The Mighty Masturbator“. Dakle, čarolija je postignuta konstantnim modulacijama, polifonijom i višeglasnim dijelovima (čisti progressive), imate osjećaj kao da slušate Dream Theater u ranijim danima ili pak Pink Floyd u starijim, s još bogatijim zvukom. Neki kad čuju ovu stvar sigurno će reagirati u stilu: „Ajme, što je ovaj sve tu nabacao.“, ali nije tako, meni je osobno ova pjesma baš zbog svoje nevjerojatne i neograničene kompleksnosti među najopuštajućima na albumu. A zatim slijedi primjer čiste avangarde. „Sumeria“ je na rubu glazbene šizofrenije, istovremeno vrlo bijesna i nježna, vezana i isprekidana, disonantna i konsonantna, dakle, ta je pjesma moja preporuka svim ljubiteljima avant-garde metala. „The Mighty Masturbator“ unatoč duhovitom naslovu (a na lyricse se neću osvrtati jer me ipak previše zaokupila glazba), zvuči vrlo ozbiljno i na njoj su Townsendovi vokali najbolji i najsnažniji na albumu. Treba napomenuti da u njoj gostuje izvrsni i energični Greg Puciato iz Dillinger Escape Plan-a. Pjesma ima nekoliko recitirajućih i elektro-industrijaliziranih dijelova koji mi baš nisu jasni, ali nisu nezanimljivi. No rekla bih da bespotrebno usporavaju pjesmu. Na početku pjesme „Pandemic“ pozornost na sebe skreće odlična Floor Jansen koja je ovim gostovanjem kao i što u After Foreveru čini, pokazala svoje kvalitetne glasovne sposobnosti. Vrlo je to dramatski izvela i mislim da je Townsendu osim toga što se odlučio na suradnju s Praškom filharmonijom u mnogim pjesmama, bio odličan potez ugostiti upravo nju. Iako nažalost njezin glas pada u pozadinu jer do kraja pjesme dominiraju isključivo gitare, klavijature i vrlo snažna polifonija. „Deconstruction“ (ako izuzmemo prdenje na početku, hehe!) će mnoge iživcirati na početku zbog neprekidnih brzih ritmova, ali možemo uživati u neobičnoj vokalnoj izvedbi Oderusa Urungusa (Gwar), a na kraju pjesme Townsendov vokal doseže vrlo neuobičajenu agilnost i visine. Posljednja žestica „Poltergeist“ opet je ritmički i melodički bogata s bijesnim vokalima koji podsjećaju na Devina Townsenda u najboljim danima Strapping Young Lada. Bubnjarski i gitarski death-metal dijelovi pri kraju pjesme također su za svaku pohvalu, kao i neočekivan progresivni clean vokal dio na samom razrješenju. Preporučam album svim fanovima ovog glazbenika, a ostale želim potaknuti da se odvaže na preslušavanje ovog albuma. Meni je ovaj album među najboljima u zadnje vrijeme jer nudi jednu nesvakidašnju i bogatu verziju metala kakva se u posljednje vrijeme rijetko čuje. Poslušajte i garantiram vam da ćete ustanoviti da takvo nešto već jako dugo niste čuli.

Popis pjesama:

1.Praise the Lowered (feat. Paul Kuhr iz Novembers Doom)
2. Stand (feat. Mikael Akerfeldt iz Opeth)
3. Juular (feat. Ihsahn, ex-Emperor)
4. Planet of the Apes (feat. Tommy Rogers iz Between the Buried and Me)
5. Sumeria (feat. Joe Duplantier iz Gojire i Paul Masvidal iz Cynica)
6. The Mighty Masturbator (feat. Greg Puciato iz Dillinger Escape Plan)
7. Pandemic (feat. Floor Jansen iz After Forever)
8. Deconstruction (feat. Oderus Urungus iz Gwar-a and Fredrik Thordenal iz Meshuggah)
9. Poltergeist

Recenzija: Buna Bernarda Juretić