(Roadrunner Records, 22.2 2011.)

Žanr: Groove metal, melodic death metal, alternative metal

8/10

Dez Fafara, kojega se mnogi sjećaju s kraja devedesetih, iz vremena najvećeg uspjeha  njegovog nu metal benda Coal Chamber, od početka svoje pojave na metal sceni bio je kako po glasu, tako i po stilu i osobnosti jedinstven i originalan metal glazbenik. Međutim, unatoč uspjehu benda, dolazi do nesuglasica te Dez 2003. napušta Coal Chamber kako bi, prema vlastitoj izjavi iz jednog intervjua, mogao svirati pravi heavy, a plod njegove odluke bilo je osnivanje jednog od danas najznačajnijih bendova groove metal podžanra, DevilDrivera. Publika je od samih početaka DevilDriver odlično prihvaćala, a najveći dosadašnji uspjeh bend je postigao s albumom „The Fury Of Our Maker’s Hand“ iz 2005. U veljači 2011. bend se vraća na scenu novim izdanjem „Beast“. „Beast“ karakteriziraju Dezovi hrapavi, srednjeduboki growl vokali, naglašena dupla bas pedala i ono što je najvažnije, precizne solaže kojih na ovom albumu ima više nego na prethodnima. Prva pjesma „Dead To Rights“ odmah na sebe skreće pozornost zbog isprekidanih ritmova, izuzetno naglašene duple bas pedale i vrlo složene „heavy“ solaže na kraju. U prvome je planu ritmička struktura pjesme, a Dezov vokal na intezitetu dobiva kako se pjesma primiče kraju. Sljedeća „Bring The Fight (To The Floor)“ vrlo je tekstualno izravna, agresivna i kako bi se reklo, samo za one najhrabrije. To je zasigurno jedna od onih pjesama koje potiču na najagresivnije mosh-piteve na koncertima. Brzina bubnjeva i ritam gitare na početku, zatim snažan, upečatljiv refren kojeg Dez odlično interpretira te njegov growl koji dolazi do izražaja kad na nekim mjestima malo dulje drži dah najvažniji su elementi u ovoj pjesmi na koje treba obratiti pozornost. Također treba reći da solaža na kraju opet oduševljava i obogaćuje pjesmu koja je iako kraćeg trajanja od ostataka pjesama na albumu, definitivno jedna od najkvalitetnijih. Zatim slijede stvari nešto umjerenijeg tempa „Hardened“, u kojoj do izražaja po snazi i dominaciji u odnosu na instrumente posebno dolazi vokal, te „Shitlist“ koja u sredini prije sola sadrži odličan ritmički sklad bubnjeva, basa i ritam gitara. Počeci obiju pjesama, osim nedistorziranog uvoda u „Shitlist“ imaju nevjerojatno dobar hard-rock/heavy prizvuk koji slušatelja tjera na headbang, a u daljnjoj strukturi imaju tipičan „devildriverovski“ beat ispunjen intenzitetom ritma bubnjeva i gitara. „Talons Out (Teeth Sharpened)“ u čijoj su strukturi izuzetno teški i moćni rifovi, prava je poslastica, barem prema mom mišljenju jer mi osobno više odgovara nešto melodioznija struktura pjesme nego sasvim sirova dominacija duple bas pedale i ritam gitara, kao što je to bio slučaj u nekim prethodnim pjesmama. Pjesma me vratila u doba sredine pa i kraja devedesetih kada su svoj najveći uspjeh doživljavali neki od tad najvećih bendova poput Fear Factoryja i Machine Heada jer nekako naginje tom stilu. Dakle, nešto razvučeniji rifovi, a opet naglašeni ritmovi te glasan i snažan vokal karakteriziraju, da tako kažem, taj rani period groove metala koji se,  opet na sebi originalan i svojstven način razvijao pod utjecajem thrash i death metala. Ovu pjesmu još krasi i odličan, tehnički precizan  solo na kraju. Dakle, „Talons Out (Teeth Sharpened)“ svidjet će se svima koji vole groove metal pa i primjerice death-core te ju stoga definitivno preporučam. „You Make Me Sick“ ponovno nudi glasno Dezovo growlanje te ponovnu dominaciju snažnih rifova, agresivnog refrena i skandiranja pri kraju pjesme. Ovdje kao i u npr. „Bring The Fight (To The Floor)“ ili „Hardened“ Dezovi vokali najviše dolaze do izražaja i dominiraju. „Coldblooded“  i „Blur“ također obiluju bogatim zvukom basa i ritam gitara, ali siromašniji su melodijski u odnosu na neke prethodne pjesme pa baš i ne ostavljaju neki preveliki utisak kod slušatelja u odnosu na neke stvari koje sam prethodno pohvalila. „Blur“ ima nešto osporeniji tempo na kraju i impresivne breakove i to joj je definitivno najbolji element. U „The Blame Game“ ne može se izbjeći osjećaj utjecaja death metala, ali tempo varira od vrlo brzog do izuzetno otegnutog i sporog što je pomalo zamorno za slušanje jer imate osjećaj da se vokal bori za prevlast s ostalim instrumentima. Deseta po redu „Black Soul Choir“ posebno je zanimljiva jer je obrada američkog country banda „16 Horsepower“ i kad usporedite original i obradu DevilDrivera, obrada je jedan vrlo hrabar pothvat. Unatoč tome što se bendovi u potpunosti  žanrovski razlikuju, DevilDriver ipak nisu upropastili pjesmu. Dapače, solo na kraju (u originalu izveden na banju), u metal verziji zvuči odlično i mislim da je obrada vrlo originalna te da je bend ostao vjeran svom stilu. U svakom slučaju, svaka im čast na hrabrosti. Posljednje dvije „Crowns Of Creation“ i „Lend Myself To The Night“ najmelodioznije  su na albumu te imaju estetski i intervalski najbogatije i najzahtjevnije solaže. Na kraju treba reći da se definitivno osjeti, barem je to moj dojam, da je bend zaista vrlo fino posložio pjesme na albumu, od onih najintenzivnijih i najbrutalnijih do nešto raznovrsnijih i melodioznijih. Album svakako preporučam za slušanje, pogotovo ako ste otprije fan benda jer je izuzetno glazbeno raznovrstan. Svaka pjesma za sebe ima svoje posebne karakteristike i neke od njih poput „Bring The Fight (To The Floor)“ i „Talons Out (Teeth Sharpened)“ zasigurno će vam duže vrijeme ostati u uhu i željet ćete ih poslušati više puta.

01. Dead To Rights

02. Bring The Fight (To The Floor)

03. Hardened

04. Shitlist

05. Talons Out (Teeth Sharpened)

06. You Make Me Sick

07. Coldblooded

08. Blur

09. The Blame Game

10. Black Soul Choir

11. Crowns Of Creation

12. Lend Myself To The Night

Recenzija: Buna Bernarda Juretić