Device coverDatum izlaska: 9. 4. 2012.
Izdavač: Warner Bros. Records
Žanr: industrial metal
Ocjena: 6/10

David Draiman, jedan od najupečatljivijih vokala američke metal scene, nedugo nakon objave da mu matični bend Disturbed uzima dužu pauzu, najavio je svoj novi projekt Device. Projekt je nastao u suradnji s Genom Lenardom, bivšim gitaristom Filtera i poprilično je orijetiran ka industrial izričaju. Spot za prvi singl ”Vilify” lansiran je 19. veljače. Draiman i Lenardo pokušali su svoje glazbene interese usmjeriti prema nečemu originalnom i slojevitom, ali kod eksperimentiranja, kao što otprije znamo, postoje brojne prepreke koje vode u stranputicu, a svaki pa i onaj najiskusniji glazbenik teško ih zaobilazi. Jedna od njih je – repetitivnost. Prva pjesma „You Think You Know“ na početku ima obećavajući rif, ali refren je toliko strukturalno iskrivljen u smislu da se vokal ne usudi doseći više tonove pokušavajući se zadržati u istom rasponu, što djeluje više nego monotono. Vrlo izobličeno i kao da je sklepano na brzinu. „Penance“ se također može „pohvaliti“ beskrajnim ponavljajućim obrascima, a isto vrijedi i za „Vilify“ koja zbog jednostavne industrial sheme premazane sintisajzerskim aranžmanima i njezine repetitivnosti prolazi još brže kroz uši. Tračak nade, iako to nije nikakav veći plus za kreativnost benda, budući da se ne radi o autorskoj pjesmi benda, nego o obradi pjesme Lite Ford i Ozzyja „Close My Eyes Forever“, unosi vokalna suradnja Davida i Lzzy Hale iz Halestorma, koja je ispala više nego solidno, pogotovo zbog nekoliko Davidovih prijelaza u visoke tonove. Lzzy su nažalost pripale neke prolazne ženske vokalne dionice, a u refrenu nije došla do velikog izražaja. Nakon par ne osobito zanimljivih i isforsiranih industrial klišeja nakrcanih klavijaturama, dolazi „Out Of Line“, jedna od favorita na albumu čijoj su kvaliteti pridonijela izvedbena snaga gostujućeg vokala Serja Tankiana iz System Of A Down i Geezera Butlera, legendarnog basiste Black Sabbatha. Iako ima ponavljajuće obrasce, ova pjesma je i vokalno i instrumentalno jedna od najizbalansiranijih industrial glazbenih ideja na albumu. „Hunted“ se također, mogu bez ustručavanja reći, ugušila u nekim nepotrebnim idejama, i neodoljivo me na početku podsjeća na Static-X, što u ovom slučaju nije ostvarilo neki pozitivan učinak, uz poštovanje spomenutom bendu na čiju me glazbu podsjetila dotična pjesma. U „Opinion“ gostuje Tom Morello iako njegovu originalnost nepovratno proguta slojevitost goleme količine industrial zvukova pa uopće nemate osjećaj da je slavni gitarist gostovao u pjesmi, osim s kratkim solom na kraju. S ovim smo albumom naučili dvije stvari. Da, treba kad se čovjek zasiti pauzirati rad matičnog benda, ali ne proizvesti nešto što ti oduzima energiju i ne pokazuje da si dao maksimum od svoje profesionalnosti, kao prvo. Kao drugo, gostovanje velikih imena ne znači da će se oni dobro prilagoditi u kratkom roku onome što si zamislio kao krajnji glazbeni proizvod niti da će album učiniti briljantnim uratkom zbog svojih individualnih glazbenih vještina. Nažalost, ovdje se dogodilo upravo to i gostovanje nekih ljudi nije ostavilo osobit dojam, primjerice Lzzy Hale i M. Shadows iz Avenged Sevenfolda u „Haze“. No, da ne bi sve završilo s negativnim kritikama, album ima jednu veoma svijetlu stranu pred sam kraj. U pjesmi „Through It All“ koju ću pamtiti kao najbolju na albumu, gostuje jedan od meni osobno najdražih i najproduktivnijih velikana stare škole, koji svojim osebujnim vokalom sve pretvori u zlato. Riječ je o jednom i neponovljivom Glennu Hughesu, poznatom po doprinosu nekim od najuglednijih bendova (Deep Purple, Black Sabbath) i po zavidnoj solo karijeri u kojoj je vokalne sposobnosti pokazao u najboljem svjetlu zbog čega ga osobno jako poštujem kao pjevača. Jako kvalitetna pjesma, moram priznati da su se dvojica pjevača našla na istoj valnoj duljini. Na albumu se našla i obrada Nine Inch Nails-a „Wish“ koja je, gle čuda, najdinamičnija na albumu, što ostavlja dojam da bend sam nije sposoban napraviti takvu pjesmu. Da se iskupe, dojam su nekako uspjeli popraviti s posljednje dvije „A Part Of Me“ i „Recover“ (nekako je prigodno nazvana ova posljednja jer se na kraju doista oporavljamo od nekih promašenih prethodnih ponavljajućih predvidljivosti) za koje se na trenutak čini kao da im je „Wish“ služila kao okidač pa su na samom kraju odlučili album zaokružiti s malo živosti. Mislim da će fanovi Disturbeda biti podijeljeni u mišljenju. Dok mu je bend u stanju hibernacije, David Draiman je napravio nešto za sebe, bez osvrtanja na to kako će fanovi reagirati, što je u redu. Glazba služi tome da se čovjek kroz nju izrazi u skladu s trenutnim stanjem uma, a sve zajedno je ispalo tako da su neke pjesme za izvedbu uživo i više nego dobrodošle, ali bojim se da ih je jako malo. Kao što rekoh, velik broj atraktivnih gostujućih imena ne znači visoku kvalitetu u cjelini. Draiman se treba pod hitno posvetiti daljnjem radu s Disturbedom jer će u nastojanju da napravi nešto dobro i to, što je najgore, na brzinu, potrošiti energiju koja mu je potrebna za matični bend, a onda se samo možemo početi pribojavati kako će zvučati novi Disturbed.

Popis pjesama:

01. You Think You Know
02. Penance
03. Vilify
04. Close My Eyes Forever (feat. Lzzy Hale of Halestorm) (Lita Ford & Ozzy Osbourne cover)
05. Out Of Line (feat. Serj Tankian & Terry “Geezer” Butler)
06. Hunted
07. Opinion (feat. Tom Morello of Rage Against The Machine)
08. War Of Lies
09. Haze (feat. M. Shadows of Avenged Sevenfold)
10. Through It All (feat. Glenn Hughes)
11. Wish (Nine Inch Nails cover)
12. A Part of Me
13. Recover

Recenzija: Buna Bernarda Juretić