Deep-Purple-NOW-WhatIzdavač: Edel, earMusic
Datum izlaska: 26. 4. 2013.
Žanr: hard rock
Ocjena: 7.5/10

Dugovječni britanski hard rock bend Deep Purple ostvario je „diskografski comeback“ sa svježe izdanim studijskim albumom Now What?!, devetnaestim po redu. Osmogodišnja stanka nakon prethodnog albuma Rapture of the Deep uslijedila je novim materijalom. Nove su pjesme snimili još 2012. Vrijedna je divljenja činjenica da su uopće snimili nešto novo kako su gotovo stalno na turneji. S novim su albumom već započeli novu turneju Now What?! World Tour 2013 odredivši pedesetak nastupa od veljače do studenog, gotovo po cijelome svijetu. Pitamo se samo što nam sugeriraju odabravši takav naslov. Što sad, nakon toliko godina slave i uspjeha, može li putanja još uvijek biti uzlazna? Gledano u cijelosti, album je ok za preslušati jer materijal nije loš. Samo, nažalost, nije to više to. Naime, može se primijetiti da su lagano ispucali ideje. Album nije toliko dojmljiv kao neki od Purpleovih legendarnih iz 70-ih. Naravno, to i ne možemo očekivati. Koliko-toliko zadržali su stari zvuk, samo sve zvuči poprilično mlako. Teško je izdvojiti pjesmu koja bi „nosila“ album i nagnala nas da mu damo novu šansu da nas impresionira kad već na prvu loptu nije išlo. Od dvanaest pjesama, eto, nijedna nije izašla iz studija Boba Ezrina kao dovoljno upečatljiva i pamtljiva. Može se reći da se kao dojmljive ističu Hell to Pay i All the Time in the World. Ne čudi što su upravo te dvije stvari u ožujku izdali kao singl jer su one najveće uzdanice. Da se ne bi stekao potpuno negativan dojam o albumu, vrijedi se osvrnuti na dobre pjesme. Kako god bilo, zaslužili su ovakav direktan napad jer se od Deep Purplea mnogo više očekuje. Nije jasno što im je to trebalo da tako naglo zatome svoju genijalnost, zbog koje ih naposljetku i volimo. Prva po redu A Simple Song otvara se laganom i zanimljivom instrumentalnom dionicom, a kasnije se nastavlja u žešćem tonu i ritomom podsjeća na Led Zeppelinov Immigrant Song. Slijedi Weirdistan, žestoka pjesma koja obiluje dramatičnim dionica (čime se ostvaruje dojam zasjede, približavanja i šuljanja) i egzotičnim ugođajem. Out of Hand zadržava onu zavodljivost Deep Purpleovih pjesama. Na refrenu Above and Beyond dolazi do izražaja Gillanov smiren i razvučen vokal. Blood from a Stone, pod utjecajem bluesa i fusiona, vrlo je smirujuća, baš onako kako bi se reklo „za chill“. Uncommon Man nadahnuta je klasičnom skladbom Fanfare for the Common Man. Uz veličanstven instrumentalni dio u refrenu stvara se isti takav ugođaj, dodatno potenciran popratnim tekstom: „It’s good to be king“. Misterioznoj stvari Vincent Price dodan je zvuk orgulja, što je čini još posebnijom. To je u kratkim crtama sve što se može reći o albumu. Na publici je da procijeni jesu li se Purpleovci istrošili i piše li se novom uratku uistinu takva sudbina kakvu su naznačili naslovom. To jest, nadamo se da to ipak nisu mislili, već su možda imali na umu neku drugu, nestvaralačku komponentu.

Popis pjesama:

1) A Simple Song
2) Weirdistan
3) Out of Hand
4) Hell to Pay
5) Body Line
6) Above and Beyond
7) Blood from a Stone
8) Uncommon Man
9) Après Vous
10) All the Time in the World
11) Vincent Price
12) It’ll Be Me (bonus)

Recenzija: Tihana Klajzner