Death Angel - The Dream Calls For BloodIzdavač: Nuclear Blast
Datum izlaska: 11. 10. 2013.
Žanr: thrash metal
Ocjena: 8/10

Zanimljive su se stvari događale proteklih dana na metal sceni; baš su dva istaknuta thrash metal benda Death Angel i Testament izdala dva albuma, Death Angel novi studijski „The Dream Calls For Blood“, a Testament live izdanje „Dark Roots Of Thrash“ pa se može reći da thrash fanovi mogu zadovoljno trljati ruke. Novi album Death AngelaThe Dream Calls For Blood“ nastavlja otprilike gdje je prethodnik „Relentless Retribution“ stao. Ipak, iako je „Relentless Retribution“ bio dobar primjer toga kako moderni thrash treba revitalizirati zvuk 80-ih, ovaj album je još jači. Imamo jako puno neočekivanih i kompleksnih gitarskih sola i dosta intervalskih upada koji neće ostaviti ravnodušnima vrlo zahtjevne thrash fanove. Već je prva „Left For Dead“ veoma neobična. Osim disonantnih početkom na kojeg se nadovezuju usložnjene gitarske fraze iznenađuje i odličnim bubnjarskim poslom koji se dobro istaknuo i pridonio iskonskom thrash zvuku. Sa skandirajućim dijelovima i napadačkim vokalom na sebe skreće pozornost kao pjesma kojom treba ne samo otvoriti album, nego i započeti set-listu na narednim koncertima. Atmosfera se ne smiruje ni na „Son Of The Morning“ koja mi je nakon nekoliko slušanja ostala u glavi, rekli bismo da se radi o pravom Death Angelu. Visoki vrisak Marka Oseguede uvodi nas u cijelu priču, koji zaokružuju odlične solaže. Ima malo ponavljajući refren, ali to ne umanjuje njezinu energiju ni kvalitetu. „Fallen“ s malo melodičnijim vokalima na početku za koje nisam sigurna koliko se dobro poklapaju s onim što donose gitare, ima dosta dobre gitarske upade. Sigurno će na sebe skrenuti pažnju fanova željnih thrash brzine. Na sredini pjesme, stvari su i vokalno i instrumentalno balansiranije nego na početku. Talentirani Rob Cavestany istaknuo se svojim solo dionicama za koje sam ipak poželjela da ih je na nekoliko mjesta zakomplicirao. „The Dream Calls For Blood“ ima udarni početak gdje razaračku energiju pruža sinergija gitara i bubnjeva. Brbljavi i napadački Oseguedin vokal uveličao je pjesmu, nema sumnje u to. Još jedna thrash himna u kojoj je palice izlizao i mišiće listova istrošio talentirani bubnjar Will Caroll. Dobra je spoznaja da u thrash metalu postoji još bubnjara i to nešto mlađe generacije koji još imaju zavidni smisao za sviranje ovakve glazbe. Njegovo umijeće ne jenjava niti na sljedećoj „Succubus“ koja nudi puno toga – zaglušujuće gitare, zahtjevne solo upade i visoke vokale. „Execution / Don’t Save Me“ počinje s onim po čemu su Death Angel poznati, a do sada je pomalo falilo – akustičnim gitarama. One su odličan uvod u žestinu kojom zrači ostatak pjesme. „Caster Of Shame“ s odličnim i vrlo memorabilnim, iako bi neki rekli, „tipičnim“ thrash rifom, oduševljava pravom thrash bukom i definitivno je pjesma za vrijeme koje bi se fanovi na koncertima mogli opako naguravati i natući rebra u mosh pitu. Jedini nedostatak su opet, iako dobro uklopljene, prekratke solaže. Rob Cavestany i Ted Aguilar nisu gitaristi koji će se razmetati svojim talentom, ali ne bi bilo zgorega da si katkad daju malo više oduška. Na nekoliko mjesta im sama struktura pjesme to ne dopušta, ali zato je solo na kraju kruna svega i može se reći da se radi o najboljem solu na albumu. Meni osobno nešto sporija „Detonate“ nije toliko sjela na prvo slušanje, ali na sredini se dojam popravlja. Imate dojam kao da se bend na njoj malo poželio odmoriti od sve silne buke, ali i ogromne količine kvalitetnih melodija koje su proizveli ranije. „Empty“ opet ima dosta zavidnu thrash strukturu i zanimljivo gitarsko intervalsko preklapanje. Moram ipak reći da mi je Oseguedina vokalna interpretacija ipak iako glasna kao i uvijek, pomalo jednolična i kako bi se reklo, u istom tonu. Album završava s vrlo pomno skladanom „Territorial Instinct / Bloodlust”. Izvrstan akustični početak i hvalevrijedni solo dijelovi. Rob Cavestany pokazuje svoj talent u pravom smislu riječi. Na kraju, nema sumnje da će ovaj album poželjeti mnogi vjerni Death Angel fanovi, a i oni noviji koji su ovaj veliki bend, uz Testament i Exodus rekla bih jedini koji su još ostali vjerni svom originalnom zvuku, imali prilike vidjeti uživo jer i kao headlineri i na festivalima redovito oduševe svojim zvukom, energijom i nepokolebljivošću na pozornici. Ovim albumom su uspjeli dokazati da tu nema otezanja, izmotavanja niti pretjerivanja s gitarskim bravurama u stilu „gledajte samo mene“. Pjesme poput „Left For Dead“, „Son Of The Morning“, „The Dream Calls For Blood“ i „Caster Of Shame“, mislim da najbolje oslikavaju kvalitetu albuma.

Popis pjesama:
1. Left for Dead 5:31
2. Son of the Morning 4:02
3. Fallen 4:41
4. The Dream Calls for Blood 4:11
5. Succubus 4:27
6. Execution / Don’t Save Me 4:40
7. Caster of Shame 3:37
8. Detonate 4:42
9. Empty 4:58
10. Territorial Instinct / Bloodlust 6:37

Recenzija: Buna Bernarda Juretić