(4AD, 09.08.2012.)

8/10

Veličanstveni Dead Can Dance vratili su se na glazbenu scenu nakon punih šesnaest godina. S najnovijim albumom „Anastasis“ (grč. uskrsnuće) Brendan Perry i Lisa Gerrard nastavljaju u svom specifičnom, prepoznatljivom stilu gdje se isprepliću elementi neoklasike s istočnjačkim utjecajima. Album otvara pjesma „Children of the Sun“  koja je tekstualno pomalo hipijevskog karaktera sa stihovima poput „We are the children of the sun, our journey’s just begun, sunflowers in our hair“, a na momente lagano podsjeća na „Black Sun“ s albuma „Aion“. „Anabasis“, pjesma koja i svojim zvukom predstavlja značenje (grč. za uzdizanje) predivan je uron u dubine srži Dead Can Dancea, koji u svojoj skoro tridesetgodišnjoj karijeri nemaju slabi album. Prvi single albuma, „Amnesia“, možda na prvo slušanje najupečatljivija pjesma, iako je zvukom na neki način svjetovna (u ovom smislu modernija s obzirom na starinu koja je jedan od glavnijih elemenata ovog dvojca), tekstualno je jaka dok govori kako čovječanstvo propada zaboravljajući ono što nas je prošlost naučila; zaboravljajući onu istinu koju sjećanje pohranjuje, a prekrasni zvukovi klavijatura koje presjecaju duboki tonovi  dovode pjesmu do eskalacije. Na „Agape“ i „Kiko“ se upuštate na jedno mistično putovanje istokom s Lisom Gerrard, čije su vokalne sposobnosti naprosto neopisive i nedostižne, a „Return of the She-King“  otvara jednu vizualnu priču- to je ona daljina koja zove, starina pohranjena u duši koja čezne oživjeti je, kompozicija prepuna boja, ispjevana priča starog kraljevsta koja pušta mašti da sama iskreira prostore toga kraljevstva i savršeno bi se uklopila u soundtrack za film takve tematike, a harmonija dueta Lise i Brendana pjesmi daje još veću snagu. „Opium“ je Brendanov bijeg od ovoga sada i ovdje, pjesma za uljuljkati se u samoću i kontemplirati o svojim snovima. Posljednja pjesma na albumu, „All in Good Time“ u početku je više nalik na stil Brendanovog solo album „Eye of the Hunter“ iz 1999. , nego na Dead Can Dance, a svojom nježnošću i Brendanovom mudrac-naracijom savršeno paše za zatvaranje albuma.

Dead Can Dance nisu za staviti u cd-player i analizirati ih. Dead Can Dance su putovanje, proces u kojemu se otvaraju vrata u prostore za koje niste znali da postoje, želja za osjećajem kojega se želi doživjeti svaki put iznova i sa što većom svjesnošću. Albumom instrumentalno zasigurno vladaju stringovi i različite vrste bubnjeva, dok je vokalno na savršenoj razini ispod koje Dead Can Dance naprosto ne zna ići. „Anastasis“ isprepliću grčke, arapske, afričke i keltske melodije, koje čine bogatsvo glazbenog izražaja ovog sastava.

Lisa Gerrard i Brendan Perry su dream team u svim postojećim smislovima, a ovaj njihov uglazbljeni povratak sve je ljepši sa svakim novim slušanjem.

 

Popis pjesama:

01. Children of the Sun
02. Anabasis
03. Agape
04. Amnesia
05. Kiko
06. Opium
07. Return of the She-King
08. All in Good Time

Recenzija: Tamara Dujmović