(RCA , 2012)

žanr:  alternative rock, lithe jazz rock

8/10

Dave Matthews je neke vrste lampe ili svjetionika na američkoj glazbenoj sceni, nešto poput Stinga u Europi. Dave Matthews Band je vrlo omiljena grupa, naročito u SAD, koja je alternativni rock odvela na Billboardove mainstream top liste i na njoj pokupila hrpu prvih mjesta. Što se najčešće događa –  DMB izdaju album a onda debitiraju direktno na prvom mjestu top liste bez obzira je li album remek-djelo ili ne (baš i nisu bila). Isto se dogodilo i s  “Away From The World” – uletio je dirketno na prvo mjesto, a sam je album najsličniji onom briljantnom albumu iz 1994. “Under the Table and Dreaming”, iako je bend i nakon njega izdao hrpu dobrih ali uglavnom live albuma ili albuma sa session materijalom. Doduše izdao je i dva studijska s novim materijalom.

Devedeste su bile plodonosne godine izdavanja odličnih albuma, čiju je produkciju potpisivao slavni engleski producent Steve Lillywhite (U2, The Killers, The Rolling Stones, Peter Gabriel, The Pogues, Simple Minds…), i koji je ponovo, nakon 18 godina, za ovaj album sjeo u producentsku fotelju. Suradnja je definitivno dala DMB-u onaj stari štih devedesetih. Lillywhite je ukratko, vratio DMB u staru formu, ali bez one često nezaobilazne prtljage zvane nostalgija.

Dave Matthews Band je jedan od onih važnih bandova koje vam mogu promaknuti dok tragate za svojom glazbenom “ladicom” i ne upadnu vam u glavni fokus. Međutim, uvijek ste ih svjesni, i njihovog postojanja i njihove glazbe , čak i kada vas one ne “bubnu” posred čela tako da poludite za njima. Vjerojatnije što će se dogoditi jest da će se, radi vrste glazbe koju DMB radi,  ona došuljati vama iza leđa i čekati tako dugo dok je ne budete spremni prihvatiti ili shvatiti.

Meni je trebalo dugo vremena, no najzad se i to dogodilo.  “Away From The World” ima prste pri tome. Onog trena kada sam prvi puta čula “Mercy” nabavila sam cijeli album, a onda je on mene “sredio” iz prvog slušanja. Možda se vama to neće dogoditi, no pružite mu šansu.

Ovaj album nije iskričav, čudnovatan, opterećen ili eksperimental set pjesama – on je kolekcija smirene, rezervirane i ćudljive alternativne rock glazbe s primjesom lithe jazza, jamming funka …

Uvući će vam se pod kožu s vremenom, posebice ako volite da vam takva relaksirajuća i smirenija glazba svira u pozadini dok ste fokusirani na nešto drugo.

Ne znam što misli ostatak svijeta, no činjenica da se Lillywhite vrato u staro stado je najbolje što se bendu moglo desiti. Ostalo ionako rade superiorno. Svirački je to bend vrhunskih glazbenika i to za apsolutno sve instrumente (najdojmljviji su violina i gitare). Dave pjeva pomalo ležerno no dovoljno kvalitetno da ostavi pravi dojam. Iako to jest povremeno preležerno, kao da ga baš i ne zanima previše.

Ono što je jedino napravljeno slabašno na ovom albumu su tekstovi. Oni su zlatna sredina, ali zlatna sredina za prosječne izvođače a ne za bend ovakvog renomea kao što ga ima Dave Matthews Band.

Radi ovoga jedna ocjena manje jer slušaocu ostavlja utisak da… ih nije previše briga nego da su se samo potrudili da izgleda da ih jest.

Album sadrži nekoliko famoznih pjesama:   “Mercy”,  “Belly Belly Nice”, “Rooftop” i naročito, “Drunk Soldier”  jednostavno rasturaju.

 

Popis pjesma:

01 Broken Things
02 Belly Belly Nice
03 Mercy
04 Gaucho
05 Sweet
06 The Riff
07 Belly Full
08 If Only
09 Rooftop
10 Snow Outside
11 Drunken Soldier

 

Recenzija:  Anastazija Vržina, anastazija@venia-mag.net