vertikal1(Indie Recordings, 2013)

žanr: post-metal

7/10

Cult of Luna trenutno je jedno od najpoznatijih imena post-rock scene. Zbog izraza koji su ovi Šveđani pronašli u metalu još ih češće određuju kao post-metal bend. Brutalni i mračni održavaju ugled svog imena na sceni novim albumom Vertikal, objavljenim pet godina od prethodnog Eternal Kingdom. Kao inspiracija za ovaj najnoviji materijal u formi konceptualnog albuma poslužio im je kultni film Fritza Langa Metropolis. Riječ je o ekspresionističkom filmu, koji je kao takav obilježen crno-bijelom slikom, kontrastom svijetla i tame, ravnim, šiljastim i razlomljenim površinama, što sve predstavlja psihičku rastrojenost likova ostavljajući osjećaj straha i tjeskobe. Svijet Metropolisa podijeljen je na dva dijela, od kojih je donji industrijski, radnički, pod kontrolom gornjeg. Prema riječima benda, ovaj je film ostavio utjecaj na Vertikal zbog mašinerije, ponavljanja i jasnih linearnih struktura.

Općenito se može primijetiti da Vertikal prati redukcija vokalnih dijelova, naglasak je na instrumentalnoj komponenti. Devet pjesama raspoređeno je u malo više od sat vremena snimke, što objašnjava zašto je većina njih duga i složena. Album se otvara nešto kraćom sporom instrumentalnom pjesmom The One. Druga po redu I: The Weapon po meni je jedna od boljih na albumu. Prva polovica pjesme izrazito je agresivna i prati je abrazivan vokal. Dobro je uklopljeno naizmjenično naglašavanje vokalnih i instrumentalnih dionica. S druge strane, atmosferična instrumentalizacija obilježava drugu, polaganiju polovicu. Zvuk postaje harmoničan, zaokružen, pomalo istočnjački. Vodi k smirenju, što je u suprotnosti s prvom polovicom. Pjesma ostavlja dojam dihotomije napetosti i uravnoteženosti, sve je skupa vrlo vješto ukomponirano. Vicarious Redemption prava je umjetnička kompozicija u trajanju od 19 minuta! Sastoji se od više različitih cjelina od kojih svaka ima svoja karakteristična zvukovna obilježja. Prve dvije minute traje spora, okultna dionica dobivena tek polaganim otkucavanjem udaraljki. Potom se postupno pridružuju ostali instrumenti. Ugođaj je krajnje ritualan i onostran. Vokal se uključuje tek potkraj sedme minute. Nastavljaju pogađati zlu sabbathovsku notu, mijenja se tempo, nastupa dionica novog izričaja i drugačijeg zvuka. Povremenim pojavljivanjem zagušena i otegnuta zvuka vokala spaja se taj raznolik materijal u cjelinu, povezujući skladbu u psihodeličnu cjelinu s dubokim utiskom na slušatelja. U pjesmi The Sweep očituje se elektroničko poigravanje zvukom. Takve modifikacije toliko funkcioniraju samodostatno da vokal kao takav i nije potreban. Taman kad se priviknemo na tu neobičnu instrumentalizaciju, cultovci nas iznenade ubacivanjem vokalnih dionica. Doduše, dosta prigušenim i stopljenim s instrumentalnom pozadinom, tako da je ne natkriljuje. Synchronicity sjajno preslikava spomenuto rastrojavanje psihe. Sav taj dojam razlomljenosti, napetosti i prepreka uspješno se vizualno predočava. Vrhunac je dosegnut oko sredine dionicom koja je ustvari visoki i nabijeni, ubrzani dio s početka The One i The Sweep, što nije na prvu loptu toliko očito i uočava se nakon višekratnog preslušavanja. Slijedi nastavak ugođajem i zvukom prilično srodan prvom dijelu. I Mute Departure jedna je pjesama koja lako ostavlja snažan dojam. Osvaja i ekspresivnim momentima i doom ugođajem. U njoj je također sve u znaku izmjena. Na početku i pred kraj pjesme javlja se zvuk sirena vezan uz industrijski svijet. Potom slijedi Disharmonia, još jedna vrlo kratka i instrumentalna skladba. Tek uvjetno rečeno može se reći da donosi sklad i smirenje. Posljednje dvije In Awe Of i Passing Through ponovno su duže. Prva je progresivnija, a druga sporija i za kraj donosi smirenje nelišeno napetosti, postignuto više puta tijekom albuma.

Vertikal svakako nije za osjetljive i nestabilne osobe ili publiku željnu pjevnih, catchy dijelova. Takve bi odbilo dosegnuto teško ozračje i složili bi se da je album psihički neprobavljiv, a svi ostali mogu uživati u pomno osmišljenim kompozicijskim strukturama, diviti se vizualno-psihološkom učinku i kompaktnosti materijala. Za kraj bih još spomenula da Cult of Luna dolazi u Zagreb u travnju, kada će nastupiti kao headliner Moonquake festivala. Tako da svi koji žele uživo čuti stvari s Vertikala imaju tu priliku.

Popis pjesama:
1. The one
2. I: The Weapon
3. Vicarious Redemption
4. The Sweep
5. Synchronicity
6. Mute Departure
7. Disharmonia
8. In Awe Of
9. Passing Through

Recenzija: Tihana Klajzner