(Peaceville Records, 2010.)

8/10

Najpoznatiji britanski ekstremni metalci Cradle Of Filth izdali su svoj novi album pod nazivom „Darkly, Darkly, Venus Aversa“ koji je nasljednik „Goodspeed On Devil’s Thunder“ iz 2008. Devetim po redu studijskim albumom ne donose ništa novo niti spektakularno, no napredak je, uspređujući s prethodnim albumom, očit.

Nisu se micali daleko od svojeg prepoznatljivog stila, nego su ga samo usavršili tako da su sve pjesme na albumu prilično slušljive i za one koji inače ne preferiraju ovakvu vrstu glazbe.

Na albumu se pojavljuje i nezaobilazan ženski vokal Lucy Atkins koja pretstavlja glavni motiv, odnosno lik, koncepta samog albuma – Lilith. Neizbježan motiv u stvaralaštvu ovog benda kojem su ovaj put posvetili cijeli album, jer ipak lik Lilith uvijek djeluje moćno i kao glavna žena pakla neiscrpan je, iako ne uvijek inovativan, izvor inspiracije.

U album nas uvode zvuci čembala prekrasne „The Cult Of Venus Aversa“, in medias res albuma. Simfonični dijelovi dodatno pojačavaju žestinu samog albuma te su dodani skoro svakoj pjesmi u savršenoj dozi koja se još savršenije uklopila i stopila s jačinom Danijevog vokala praćenim standardnom postavom. Nakon nje slijedi „One Foul Step From The Abyss“ koja je dinamična, žestoka i efektna. U „Church Of The Sacred Heart“ je kompleksna kompozicija s čestim promjenama tempa i izvrsnom melodičnom gitarskom solo dionicom kao instrumentalnom podlogom podržanom klavijaturama. Moram također spomenuti i duel između klavijatura i gitare u „Persecution Song“ koja bi spadala u „lakše“ stvari albuma. „Decieving Eyes“ kao da je „ukrala“ rock’n’rollu pokoji riff i smjestila ga između Danijevog vokala pojačanog zborom. Singleovi ovog albuma su „Forgive Me Father (I Have Sinned)“ i „Lilith Immaculate“, s razlogom odabrani da predstave album masama jer su melodični i lako pamtljivi, ali opet mračni i mistični.

Još jedna zanimljiva stvar albuma je ta što na njemu svatko može pronaći nešto za sebe.

Ljubiteljima žestokog zvuka preporučila bih „Curch Of A Sacred Heart“, „The Spawn Of Love And War“ i „Harlot On A Pedestal“, dok su „The Persecution Song“ i „Decieving Eyes“ stvorene za one koje vole „blažu žestinu“, a singleove „Forgive Me Father (I Have Sinned)“ i „Lilith Immaculate“ preporučila bih onima koji se tek prvi puta susreću s ovim bendom i ovakvom vrstom glazbe. Postoji također i deluxe verzija albuma s dva CDa. Prvi album završava pjesmom koja ima melodično blag i nevin početak ukrašen recitativom koji je izvrsno izveden i slušatelju direktno prenosi snagu energije koju Lilith nosi u sebi, njenu ženstvenost i moć – „Beyond Eleventh Hour“. Od pjesama s drugog CDa izdvojila bih „Mistress From The Sucking Pit“ kao najmelodičniju u kojoj se posebno istiće glasovir koji kao da cijelo vrijeme vodi samu radnju, odnosno melodiju. Dvostruki set završava pjesmom „Beast Of Extermination“, koja uistinu djeluje kao istinsko finale ove priče iz pakla te moram još jednom naglasiti simfonične djelove, koji se ni u ovom pjesmi ne upliču u potpunosti u radnju, već je podržavaju i kao takvi pojačavaju konačni slušni doživljaj kroz koji se prožimaju i zvuci izvrsnog gitarskog sola i izvrsne gitarske ritam dionice koja konstantno prati tijek pjesme.

„Darkly, Darkly, Venus Aversa“ još je jedan kvalitetan uradak grupe Cradle Of Filth, možda nije nešto spektakularno i revolucionarno, ali je svakako slušljivo, zato, trk u najbliži CD shop po novitet ovih mračnjaka iz Engleske.

Recenzija: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)