combichrist no redemption

Izdavač: Out Of Line

Datum izlaska: 05. veljače 2013.

Ocjena: 7/10

Čini se da Andy LaPlegua ima za ponuditi još više terora, nego što je to činio svih ovih godina s industrial mašinerijom naziva Combichrist. Novi dupli album „No Redemption“ pojavio se kao soundtrack za igricu „DmC Devil May Cry“. Ova ubojita kombinacija industriala, electra i metalcorea  u 17 stvari sigurno je skinula osmijehe poklonika čistog elektronskog zvuka, no LaPlegui se mora priznati da mu je pokušaj kombiniranja elektra s metalom i te kako dobar. Na kraju krajeva, industrial metal je kao takav prilično cijenjen, a Combichristu ionako leži surovost, koja je zapravo puno izraženija na čisto elektronskim izdanjima. Kao dobar primjer poslužit će „Feed the Fire“ ili „Gimme Deathcare“ koja slijedi odmah nakon nje. Uopće ne treba ulaziti u tematiku tih tekstova, a ovaj bi album mogao u rang s onima Rob Zombija i sličnih izvođača- dušu dalo za skakanje i razbacivanje na koncertima. Zapravo su sve pjesme tu negdje-nabrijane, žestoke, imaju dobar ritam i čine skladnu cjelinu. Dupla bas pedala na „Empty“– pa bogme, jedno dobro teroriziranje Combichrista. Andy je zašiljio svoj novi uradak do besvjesti i ne bi uopće bilo loše da nastavi kombinirati elektro i metalcore. „Falling Appart“ je također jedna od onih stvari koje će izazvati opći kaos i „cipelarenje“ na koncertu.  Ovaj je album pun agresije, energije i mogao bi poslužiti kao dobra anti-stres terapija, no treba ipak pripaziti na susjede.

Zanimljivo je da ovakav Combichrist zvuči manje infantilno od svih prethodnih izdanja. Prvi CD završava s 13. pjesmom „Pull the Pin“, da bi nakon nje uslijedio drugi dio s dobrim, starim, poznatim elektronskim hitovima, preuzetima sa zadnja tri albuma- „What The Fuck Is Wrong With You People?“ (2007.), „Today We Are All Demons“ (2009.) i „Making Monsters“ (2010.) .  Drugi CD započinje s instrumentalom „Declamation“ s albuma „Making Monsters“ , a nastavlja u nabrijanom tonu s hitovima poput „Electrohead“, „Sent To Destroy“, „All Pain Is Gone“ i „Deathbed“. Zadnja stvar na CD-u je „Never Surrender“.

Preostaje još samo pogledati o kakvoj se igrici radi (za one koji baš i nisu neki gameri, poput mene) jer soundtrack joj je prilično zabavan.

Popis pjesama:

CD 1:
1. Age of Mutation
2. Zombie Fistfight
3. Feed the Fire
4. Gimme Deathrace
5. Clouds of War
6. Burial Alive
7. Empty
8. I Know What I Am Doing (Planet Treason)
9. No Redemption
10. Falling Apart
11. Gotta Do
12. How Old Is Your Soul?
13. Pull the Pin

CD 2:
1. Declamation
2. What The Fuck Is Wrong With You
3. Get Your Body Beat
4. Never Surrender
5. Deathbed
6. Follow The Trail Of Blood
7. Sent To Destroy
8. Throat Full Of Glass
9. Electrohead
10. All Pain Is Gone

Recenzija: Tamara Dujmović